Prva knjiga o kraljevima

Ben-Hadad, kralj Sirije, podiže svu vojsku svoju. Trideset i dva kralja njemu se priključiše s konjima i kolima. Tako otide on, opkoli Samariju i udari na nju.

Posla poslanike u grad k Ahabu, kralju Izraelovu,

I poruči mu: "Ovako veli Ben-Hadad: "Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvoje najljepše žene i djeca moji su."

Kralj Izraelov odgovori mu: "Kako zapovijedaš, moj gospodaru i kralju! Tvoj sam ja sa svim, što imam."

Nato dođoše poslanici još jedanput i rekoše: "Ovako veli Ben-Hadad: Poručio sam ti: Svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu svoju imaš mi izručiti.

Sutra ću dakle u ovo doba poslati k tebi sluge svoje, da pretraže palaču tvoju i kuće sluga tvojih. Oni će sve, što se nađe u tebe dragocjeno, sa sobom uzeti i ovamo donijeti."

Tada dozva kralj Izraelov sve starješine zemaljske i reče: "Iz toga mogli biste jasno upoznati, kako on misli zlo, jer šalje k meni, da odnese moje žene i djecu, moje srebro i zlato, premda ga nijesam odbio."

Starješine i sav narod odgovoriše mu: "To ti ne smiješ dopustiti. Na to ne smiješ pristati."

I on odgovori poslanicima Ben-Hadadovim: "Javite mojemu Gospodaru, kralju: Sve, što si naprije tražio od svojega sluge, učinit ću, ali zadnju tražbinu ne mogu ispuniti." Poslanici otidoše i odnesoše mu odgovor.

A Ben-Hadad mu poruči: "Neka mi bogovi učine što hoće, ako bude dosta praha od Samarije, da svima ratnicima, što idu za mnom, dopadne po jedna pregršt!"

A kralj Izraelov odgovori mu: "Kažite mu samo: tko se još opasuje, neka se ne isprsuje kao onaj, koji se već raspasuje!"

Kad je on čuo taj odgovor - bio je upravo s kraljevima pod šatorima - , zapovjedi slugama svojim; "Dignite se!", i udariše oni na grad.

Tada pristupi jedan prorok k Ahabu, kralju Izraelovu, i reče: "Ovako veli Gospod: "Vidiš to sve to silno mnoštvo? Ja ću ga danas dati tebi u ruke, da spoznaš, da sam ja Gospod."

Ahab upita: "Preko koga?" On odgovori: "Ovako veli Gospod: Preko ljudi knezova zemaljskih." On upita dalje: "Tko će zametnuti boj?" "Ti sam", odgovori onaj.

I tako prebroji ljude knezova zemaljskih, i bilo ih je dvjesta i trideset i dva. Onda prebroji sav ratni narod, sve sinove Izraelove. Bilo ih je sedam tisuća.

Izađoše u podne, dok je pod šatorima bio Ben-Hadad s trideset i dva kralja, koji su mu bili saveznici.

Najprije izađoše momci knezova zemaljskih. Kad Ben-Hadad posla ljude, javiše mu oni: "Izlaze ljudi iz Samarije."

On zapovjedi: "Ako dolaze radi mira, pohvatajte ih žive! Ako li su izašli na boj, pohvatajte ih isto tako!"

Međutim su bili izašli iz grada ljudi knezova zemaljskih i vojska, što je išla za njima.

Svaki ubi s kojim se sukobi, i Sirijci pobjegoše. Izraelci nagnuše za njima. Ben-Hadad, kralj Sirije, pobježe na konju s nekoliko konjanika.

Sad i kralj Izraelov izađe, napade na konje i kola i zadade Sirijcima težak poraz.

Jednoga dana dođe prorok kralju Izraelovu i reče mu: "Hajde, naoružaj se iznova i gledaj" kako da se spremiš, jer će do godine kralj Sirije opet izaći na te."

Sluge kralja Sirije svjetovaše mu: "Njihov je bog gorski bog. Zato nas pobijediše. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, pobijedit ćemo ih.

Učini dakle ovako: ukloni te kraljeve s njihovih mjesta i postavi namjesnike mjesto njih!

Onda skupi vojsku, kakva je bila ona, koja ti je izginula, i konje i kola kao prije! Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici i zacijelo ćemo ih pobijediti." On pristade na njihov savjet i učini tako.

Kad prođe godina, Ben-Hadad prebroji Sirijce i pođe u Afek da vojuje na Izraela.

I sinovi Izraelovi prebrojiše se, hranom se opskrbiše i izađoše pred njih. Kao dva mala stada koza utaboriše se sinovi Izraelovi prema njima, a Sirijci prekriliše zemlju.

Ali čovjek Božji pristupi i reče kralju Izraelovu: "Ovako veli Gospod: Jer Sirijci kažu, da je Gospod gorski Bog, a nije Bog poljski, zato ću ti dati u ruke sve to silno mnoštvo, da spoznate, da sam ja Gospod."

Sedam dana stajali su jedni prema drugima. Sedmoga dara dođe do bitke. Sinovi Izraelovi poubijaše Sirijce sto tisuća pješaka u jedan jedini dan.

Sluge njegove rekoše mu: "Evo, čuli smo često, da su kraljevi kuće Izraelove velikodušni kraljevi. Pa demo žalosne haljine staviti oko svojih bedara i konopce oko svojih glava i izaći pred kralja Izraelova. Možda ti daruje život."

Oni dakle opasaše žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava, otidoše kralju Izraelovu i rekoše: "Sluga tvoj Ben-Hadad moli te: "Ostavi me na životu!" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat.

Ljudi uzeše to kao dobar znak. I da ga odmah uhvate za riječ, rekoše: "Ben-Hadad je tvoj brat?" "On odgovori: "Idite, dovedite ga!" Kad Ben-Hadad izađe k njemu, on ga posadi uza se na kola.

A onaj mu reče: "Gradove, Eto ih je otac moj oduzeo tvojemu ocu, vratit ću ti. I smiješ sebi u Damasku podignuti kuće trgovačke, kao što je učinio otac moj u Samariji," On odgovori: "Na temelju ovoga ugovora otpustit ću te." I sklopi s njim ugovor i pusti ga na slobodu.

Jedan između proročkih učenika po zapovijedi Gospodnjoj zatraži od svojega druga: "Rani me!" Ali ga ovaj ne htjede raniti.

A on mu reče: "Jer nijesi poslušao zapovijed Gospodnju, lav će te ubiti, čim otideš od mene." Kad je otišao od njega, napade ga lav i ubi.

Potom nađe onaj drugoga čovjeka i zatraži od njega: "Rani me!" Čovjek ga jednim udarom rani.

I prorok ode i stade na put, kamo će proći kralj, a vrpcom iznad očiju učini da se ne prepozna.

Kad je prolazio kralj, viknu on glasno kralja: "Tvoj sluga bio je izašao u boj, Tada pristupi jedan čovjek i dovede mi jednog zarobljenika i zatraži: "Čuvaj ovoga čovjeka! Ako ti ga nestane, bit će tvoj život za njega, ili ćeš platiti talenat srebra.

I dok je tvoj sluga ovamo i tamo bio zaposlen, njega nestade." Kralj Izraelov reče mu: "Pravo ti je, sam si se odsudio."

Tada on brze strgnu vrpcu s očiju svojih, i kralj Izraelov prepoznade u njemu jednoga od proroka.

A on mu reče: "Ovako veli Gospod: "Jer si pustio iz ruku čovjeka, kojega sam posvetio smrti, jamčiš životom svojim za njega i narod tvoj za narod njegov."

Kralj Izraelov otide zlovoljan i ljutit kući i dođe u Samariju.