Prva knjiga o kraljevima

Nakon ovih događaja dogodi se ovo: "Jezreelac Nabot imao je vinograd u Jezreelu blizu do palače Ahaba, kralja samarijskoga.

I Ahab predloži Nabotu: "Daj mi svoj vinograd! Htio bih ga upotrijebiti kao vrt za zelje, jer je blizu do kuće moje. Dat ću ti za njega bolji vinograd. Ako li voliš, dat ću ti u novcu što vrijedi."

A Nabot odgovori Ahabu: "Sačuvaj Bože, da ti odstupim baštinu otaca svojih!"

Tako se Ahab vrati u palaču svoju ljutit i zlovoljan radi toga, što mu je bio Jezreelac Nabot odgovorio: "Ne mogu ti odstupiti baštinu otaca svojih.": "On se baci na postelju svoju, okrenu lice svoje i ne uze nikakva jela.

Kad njegova žena Jezebela dođe k njemu i upita ga: ""Zašto si tako zlovoljan i nećeš ništa da jedeš?",

On joj odgovori: "Razgovarao sam s Jezreelcem Nabotom i predložio mu: "Daj mi vinograd svoj za novce, ili ako voliš, dat ću ti drugi vinograd za taj. A on mi reče: "Ne dam ti svoga vinograda."

Tada mu reče njegova žena Jezebela: "Sad jedanput pokaži, da si kralj Izraelov! Ustani, jedi i budi dobre volje! Ja ću ti već pribaviti vinograd Jezreelca Nabota."

I napisa ona pod imenom Ahabovim pismo, zapečati ga pečatom njegovim i posla pismo starješinama i glavarima, što su stanovali s Nabotom u istom gradu.

U pismu napisa ovo; "Oglasite post, i neka Nabot predsjeda skupštini narodnoj!

Postavite dva nevaljala čovjeka prema njemu! Neka oni svjedoče proti njemu: Hulio si na Boga i na kralja, Tada ga izvedite van i kamenujte ga, da pogine!"

Ljudi grada, starješine i glavari, koji su stanovali u gradu njegovu, učiniše, kako im je bila Jezebela naložila u pismu, što im ga je poslala.

Oni oglasiše post i učiniše Nabota predsjednikom u skupštini narodnoj.

Javiše Jezebeli: "Nabot je kamenovan i mrtav je."

Kad je čula Jezebela, da je Nabot kamenovan i poginuo, reče Jezebela Ahabu: "Ustani! Uzmi u posjed vinograd Jezreelca Nabota, kojega ti on ne htjede dati za novce, jer Nabot nije više živ, on je mrtav."

I kad je čuo Ahab, da je Nabot mrtav, ustade i ode u vinograd Jezreelca Nabota, da ga uzme u posjed.

Tada dođe riječ Gospodnja k Iliji, Tišbićaninu:

"Ustani, idi k Ahabu, kralju Izraelovu, koji sjedi u Samariji! Upravo je u vinogradu Nabotovu. Otišao je tamo, da ga uzme u posjed.

Reci mu: Ovako veli Gospod: Počinio si umorstvo, Hoćeš li još postati i krvnički razbojnik? Reci mu dalje Ovako veli Gospod: Na mjestu, na kojem su psi lizali krv Nabotovu, lizat će psi i tvoju krv!"

Ahab upita Iliju: "Jesi li me našao, neprijatelju moj?" On odgovori: "Jesam, jer si se dao na to, da činiš, što se ne dopada Gospodu,

Evo, pustit ću nesreću na te i tebe odstraniti i od kuće Ahabovo sve istrijebiti, što je muško, nedoraslo i doraslo u Izraelu.

Učinit ću s kućom tvojom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kadom Baaše, sina Ahijina, jer si uzbudio moj gnjev i Izraela naveo na grijeh.

Također nad Jezebelom govori Gospod ovako: "Psi će prožderati Jezebelu na polju jezreelskom,

Tko od Ahabova roda umre u gradu, toga će psi prožderati, a tko umre vani u polju, toga će izjesti ptice nebeske!"

Nikada nije bilo čovjeka, koji bi se tako kao Ahab bio dao na to, da čini, što se nije dopadalo Gospodu, jer ga je na to navodila njegova žena Jezebela.

On je radio i bio posve preziranja vrijedan stim, što je štovao idole, upravo onako, kako su to činili Amoreji, koje je Gospod bio protjerao ispred sinova Izraelovih.

Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije haljine svoje, stavi odjeću pokorničku oko gologa tijela i postio je. On je dapače spavao u odjeći pokorničkoj i zabrinut povlačio se okolo.

Tada dođe riječ Gospodnja Iliji, Tišbićaninu, ovako govoreći:

"Vidiš li, kako se Ahab ponizuje preda mnom? Pa stoga neću pustiti onu nesreću za života njegova. Istom za sina njegova pustit ću ono zlo na kuću njegovu."