Prva knjiga o kraljevima

Kad je bio Salomon dovršio gradnju hrama Gospodnjega i kraljevske palače i sve druge osnove, što ih je Salomon želio da izvede,

Javi se Gospod Salomonu po drugi put, kao što mu se bio javio u Gibeonu.

I reče mu Gospod: "Uslišio sam molitvu tvoju i vapaj tvoj, što si mi ga upravio. Posvetio sam taj hram, što si mi ga sagradio. Zato će ime moje tamo vazda stanovati, i oči moje i srce moje tamo će uvijek boraviti.

Ako ti uzideš preda mnom onako, kako je išao tvoj otac David, u iskrenosti srca i u pravičnosti, tako da činiš sve, što sam ti zapovjedio, i držiš moj zakon i odredbe.

Tada ću zauvijek utvrditi prijestolje kraljevstva tvojega nad Izraelom, kao što sam obećao tvojemu ocu Davidu, kad sam rekao: Nikada ti neće nestati čovjeka na prijestolju Izraelovu.

Ali ako se vi, vi i sinovi vaši, odvratite od mene i ne uzdržite mojih zapovijedi i uredaba, na koje sam vas obvezao, nego otiđete i služite drugim bogovima i klanjate im se,

Tada ću istrijebiti Izraela iz zemlje, koju sam im dao, i hram, što sam ga posvetio imenu svojemu, odbacit ću od lica svojega, i Izrael će postati poslovica i podsmijeh kod svih naroda.

I ovaj će hram postati jedna ruševina. I kad zapitaju: Zašto je tako što učinio Gospod ovoj zemlji i ovome hramu?

Odgovorit će se: Oni su ostavili Gospoda, Boga svojega, koji je oce njihove izveo iz Egipta, i okrenuli se k tuđim bogovima, njima se klanjali i služili im. Zato je pustio na njih Gospod svu tu nesreću."

Kad prođe dvadeset godina, u koje sagradi Salomon obadvije zgrade, hram Gospodnji i palaču kraljevsku

Ali kad dođe Hiram iz Tira, da vidi gradove, što mu ih bio ustupio Salomon, ne dopadoše mu se,

I reče: "Kakvi su to gradovi, što si mi ih dao, brate?" Zato se zove ta zemlja sve do današnjega dana Kabul.

Hiram je bio poslao kralju sto i dvadeset talenata zlata.

Ovako se ima s rabotom, što ju je bio naložio kralj Salomon, da sagradi hram Gospodnji i svoju vlastitu palaču, Milo i zidove Jerusalema i Hasor, Megido i Gezer.

Faraon naime, kralj egipatski, bio je izašao, osvojio Gezer i spalio ga ognjem, Kanaance, što su stanovali u gradu, pobio i dao ga kao miraz kćeri svojoj, ženi Salomonovoj.

I Salomon sagradi opet Gezer i donji Bet-Horon,

Baalat, Tadmor u pustinji u zemlji,

Nadalje sve gradove za spremišta, što ih je imao Salomon, i gradove za kola i gradove za jahalište, nadalje sve gradnje, što ih je Salomon htio da podigne u Jerusalemu, na Libanonu i u svemu području svoje vlasti.

Sve, što je još bilo ostalo od Amoreja, Hiteja, Perizeja, Hiveja i Jebuseja, koji nijesu pripadali sinovima Izraelovim.

Potomke njihove, koji su iza njih još bili ostali u zemlji, jer ih ne mogoše sinovi Izraelovi istrijebiti, njih Salomon nagna da plaćaju danak i da robuju do današnjega dana.

Od sinova Izraelovih ne učini Salomon nijednoga robom, nego oni postadoše njegovi ratnici i činovnici, njegove više i niže vođe, njegovi zapovjednici nad kolima i nad konjanicima.

Glavnih nastojnika nad gradnjama Salomonovim bilo je pet stotina i pedeset. Oni su nadzirali ljude, koji su bili radovima zaposleni.

Čim je kći faraonova Iz grada Davidova bila ušla u svoju palaču, koju je bio sagradio za nju, dade podignuti Milo.

Tri puta u godini prinosio bi Salomon žrtve paljenice i žrtve mirotvorne na žrtveniku, što ga je podigao Gospodu, i palio je kad na žrtveniku, što je stajao pred Gospodom. I popravljao je štete na hramu.

I lađe načini kralj Salomon u Esion-Geberu, koji je kod Elata na obali Crvenoga mora u Edomu.

Hiram posla na tim lađama svoje ljude, mornare, što su vješti moru. Zajedno s ljudima Salomonovim

Odvezoše se u Ofir, uzeše odanle zlata četiri stotine i dvadeset talenata i donesoše kralju Salomonu.