Druga knjiga o kraljevima

U dvadeset sedmoj godini kraljevanja Jeroboamova nad Izraelom postade Azarija, sin Amazijin, kralj Judin.

Bilo mu je šesnaest godina, kad postade kralj, i vladao je pedeset i dvije godine u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Jekolija, iz Jerusalema.

On je činio, što se je dopadalo Gospodu, točno onako, kako je bio činio otac njegov Amazija.

Samo uzvisine nijesu bile srušene. Narod je još uvijek prinosio žrtve zaklanice i kadio kad na visinama.

A Gospod pohodi kralja teško: on posta gubav do dana smrti svoje i stanovao je odvojen u svojoj kući. Jotam, sin kraljev, upravljao je kućom i vladao nad narodom u zemlji.

Ostala povijest Azarijina i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih.

Kad je Azarija bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga kod otaca njegovih u gradu Davidovu. Njegov sin Jotam postade kralj mjesto njega.

U trideset osmoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Zaharija, sin Jeroboamov, u Samariji kralj Izraelov za šest mjeseci.

On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, kao što su bili činili njegovi pređi, i ne odstupi od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela.

Šalum, sin Jabešov, skovao urotu proti njemu, ubi ga pred narodom i postade kralj mjesto njega.

Ostala povijest Zaharijina stoji zapisana u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih,

Tako se ispuni obećanje Gospodnje, što ga je bio dao Jehuu: "Do u četvrto koljeno sjedit će potomci tvoji na prijestolju Izraelovu." I tako se dogodi.

Šalum, sin Jabešov, postade kralj u trideset devetoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom, i vladao je mjesec dana u Samariji.

Tada se podiže Menahem, sin Gadijev, iz Tirse proti njemu, provali u Samariju, potuče Šaluma, sina Jabešova, u Samariji, pogubi ga i postade kralj mjesto njega.

Ostala povijest Šalumova i urota, što je podiže, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.

Tada raskopa Menahem grad Tipsu i sve, što je bilo u njoj, i okolicu njezinu počevši od Tirse, jer mu ne otvoriše, zato ih pobi i dade svima ženama, što su bile trudne, tijelo rasparati.

U trideset devetoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Menahem, sin Gadijev, u Samariji kralj Izraelov za deset godina,

On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, i ne odstupi od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio za života navodio Izraela.

Tada dođe Pul, kralj asirski, u zemlju, i Menahem dade Pulu tisuću talenata srebra, da mu ovaj pomogne i vlast utvrdi u njegovoj ruci.

Menahem nametnu te novce Izraelcima, naime svima imućnim ljudima kao porez, da ih dadne kralju asirskomu; pedeset šekela srebra dođe na svakoga. Nato ode opet kralj asirski i ne ostade dulje u zemlji.

Ostala povijest Menahemova i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.

Kad je Menahem bio počinuo kod otaca svojih, postade njegov sin Pekahja kralj mjesto njega.

U pedesetoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Pekahja, sin Menahemov, u Samariji kralj Izraelov za dvije godine.

On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, i ne odstupi od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela.

Njegov tjelesni stražar Pekah, sin Remalijin, skova proti njemu urotu i ubi ga u Samariji u kuli kraljevske palače s Argobom i s Arjeom. Pedeset Gileadovaca bilo mu je pritom u pomoći. Izakako ga je bio ubio, postade kralj mjesto njega.

Ostala povijest Pekahje i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.

U pedeset drugoj godini kraljevanja Azarijina nad Judom postade Pekah, sin Remalijin, u Samariji kralj Izraelov za dvadeset godina.

On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, i ne odstupi od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela.

Hošea, sin Elin, skova urotu proti Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i postade kralj mjesto njega u dvadesetoj godini Jotama, sina Azarijina.

Ostala povijest Pekahova i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.

U drugoj godini kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom postade Jotam, sin Uzijin, kralj Judin.

Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je šesnaest godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Jeruša i bila je kći Sadokova.

On je činio, što se je dopadalo Gospodu: činio je posve onako, kako je činio otac njegov Azarija.

Samo uzvisine nijesu bile srušene. Narod je još uvijek prinosio žrtve zaklanice i kadio kad na visinama. On načini gornja vrata na hramu Gospodnjem.

Ostala povijest Jotamova i sva njegova djela, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih.

U ono vrijeme posla Gospod Resina, kralja sirijskoga, i Pekaha, sina Remalijina, proti Judi.

Kad je Jotam bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga kod otaca njegovih u gradu njegova djeda Davida. Njegov sin Ahaz postade kralj mjesto njega.