Druga knjiga o kraljevima

Jedna između žena učenika proročkih zamoli Elišeja: "Moj muž, sluga tvoj, umro je. Znaš, da je sluga tvoj bio štovatelj Gospoda. Sad dolazi vjerovnik i uzet će mi sebi obadva sina moja za robove."

Elišej je upita: "što da ti učinim? Reci mi, što imaš u kući!" Ona odgovori: "Sluškinja tvoja nema ništa u kući do sudić ulja.":

Tada joj on zapovjedi: "Idi, Zaišti sudova od svih susjeda svojih, praznih sudova, ali ne odveć malo!

Onda otidi kući, zaključaj vrata za sobom i za svojom obadvojicom sinova i nalijevaj u sve te sudove! Kad je pun jedan, metni ga na stranu!"

I ona otide od njega, zaključa vrata za sobom i za svojim sinovima, oni su joj dodavali sudove, a ona je nalijevala.

Kad su bili sudovi puni, reče ona sinu svojemu: "Daj mi još jedan sud!" On joj odgovori: "Nema više nijednog!" Tada prestade teći ulje.

Ona otide i reče čovjeku Božjemu. On reče: "Idi, prodaj ulje i plati svoje vjerovnike! Od onoga, što preteče, možeš živjeti sa svojim sinovima."

Jednoga dana prolazio je Elišej pokraj Šunama. Tamo je živjela ugledna žena. Ona mu ponudi jelo, i kadgod bi tamo prolazio, uvraćao se je k njoj na Jelo.

Ona reče mužu svojemu: "Eto, znam, da je to svet čovjek Božji, koji uvijek prolazi pokraj

Mi ćemo mu načiniti malu, zidanu gornju sobu, pa mu namjestiti postelju, što, stolicu i svjetiljku. Kad nam onda dođe, može se tu skloniti."

I kad je jednoga dana opet došao tamo, uđe u gornju sobu i zaspa ondje.

Potom zapovjedi svojemu slugi Gehaziju: "Zovni našu Šunamku!" On je zovnu, i ona stupi pred njega.

I on zapovjedi onomu: "Kaži joj: Ti si se za nas postarala toliko. Što hoćeš da ti učinim? Imaš li što da progovorimo za te kralju ili vojskovođi?" Ona odgovori: "Ja živim među svojima."

On upita opet Što bi joj se moglo učiniti?" Gehazija odgovori: "Eto nažalost nema sina, a muž joj je star."

Potom zapovjedi on: "Zovni je!" On je dozva, i ona stade na vratima,

I on reče: "Do godine u ovo doba milovat ćeš sina." A ona odgovori: "Nemoj, gospodaru moj! Ti čovječe Božji, ne varaj sluškinje svoje!"

I doista zatrudnje žena i rodi sina druge godine u to doba, kako joj je bio obećao Elišej.

Kad je dječak bio odrastao, izađe on jednoga dana k ocu svojemu k žeteocima.

Tada se potuži ocu svojemu: "Ah, glava, moja glava!" On reče slugi: "Nosi ga kući k materi njegovoj!"

On ga uze i odnese ga k materi njegovoj. Do podne sjedio je još na krilu njezinu, tada umrije.

Onda otide ona gore, položi ga na postelju čovjeka Božjega, zaključa za njim i izađe.

Potom pozva muža svojega i zamoli ga: "Pošlji mi jednoga slugu i jednu magaricu! Hoću brzo k čovjeku Božjemu i opet natrag."

On upita: "Zašto danas hoćeš da ideš k njemu? Niti je mlađak ni subota." Ona odgovori: "Zbogom!"

Potom dade osedlati magaricu i zapovjedi slugi svojemu: "Goni samo jednako i nemoj mi zastajati nigdje, osim kad ti kažem!"

Tako otide i dođe k čovjeku Božjemu na Karmel. Kad je čovjek Božji ugleda izdaleka, reče svojemu slugi Gehaziju: "Ta tu je naša Šunamka!

Trči pred nju i pitaj je: "Jesi li zdravo? Je li zdravo i muž tvoj i dječak?" Ona odgovori: "Zdravo smo."

Ali kad dođe k čovjeku Božjemu na goru, ogrli mu noge. Gehazija pristupi i htjede je odmaknuti. Ali čovjek Božji reče: "Pusti je, jer je duboko rastužena. A Gospod krije od mene i nije mi javio."

Ona se stade tužiti: "Jesam li gospodara svojega molila za sina? Nijesam li rekla: "Ne varaj me?"

Tada on zapovjedi Gehaziju: "Opaši bedra svoja, uzmi štap moj u ruku, pa idi! Ako susretneš koga, ne pozdravljaj ga, i ako te tko pozdravi, ne zahvaljuj mu! Metni štap moj na lice dječaku!"

A mati dječakova povika: "Tako živ bio Gospod i tako živ bio ti sam, ne puštam te!" I on se diže i pođe s njom.

Gehazija je bio međutim otišao naprijed i metnuo štap na lice dječaku. Ali nije bilo opaziti ni glasa ni znaka života. On stoga ode njemu natrag u susret i javi mu, da se nije probudio dječak.

Kad Elišej dođe u kuću, nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji.

On se povuče natrag, zaključa vrata za sobom i za dječakom i pomoli se Gospodu.

Potom se pope na postelju i leže na dječaka. Stavi usta svoja na usta njegova, oči svoje na oči njegove i ruke svoje na ruke njegove. I dok je on bio tako ispružen po njemu, ugrija se tijelo dječakovo.

Potom se on povuče natrag i pođe po kući jednom tamo i ovamo, pope se opet na postelju i pruži se još jedanput po njemu. Tada kihnu dječak sedam puta. Onda otvori dječak oči svoje.

I zovnu on Gehazija; zapovjedi mu: "Dovedi našu Šunamku!" On je zovnu, i kad ona dođe k njemu, reče on: "Uzmi sina svojega!"

Elišej dođe opet u Gilgalu, kad je upravo bila glad u zemlji. I dok su učenici proročki sjedili pred njim, zapovjedi on slugi svojemu: "Pristavi veliki lonac kuhinjski i skuhaj jelo za učenike proročke!"

Tada otide jedan u polje da nabere zelja. Nađe tamo divlju povijušu i ustrgnu s nje divljih ugoraka, sav svoj plašt pun. Tada dođe kući i sasiječe ih za jelo u lonac kuhinjski jer ih nije poznavao,

A kad usuše jelo ljudima, i oni stadoše jesti, povikaše iza glasa: "Smrt je u loncu, čovječe Božji!" I nijesu mogli da jedu dalje.

A on zapovjedi: "Donesite ovamo brašna!" Baci to u lonac i reče: "Uspi ljudima, neka jedu!" I nije bilo više ništa škodljivo u loncu.

Jednoga dana dođe netko iz Baal-Šališe i donese čovjeku Božjemu u torbi svojoj kruhove od prvina, dvanaest kruhova ječmenih i istučene klasove. On zapovjedi: "Podaj ljudima neka jedu!"

A sluga odgovori: "Kako mogu to postaviti pred sto ljudi?" A on reče: "Podaj ljudima neka jedu, jer tako govori Gospod. Vi ćete jesti i još će od toga preteći."

Tada im on to postavi. Oni jedoše i još im preteče, kako je bio obećao Gospod.