Druga knjiga o kraljevima

Naaman, vojskovođa kralja sirijskoga, bio je čovjek, koji je kod gospodara svojega mnogo vrijedio i stajao u visokom ugledu; jer preko njega bio je Gospod podijelio Sirijcima pobjedu. Ali ovaj čovjek, veliki junak, bio je gubav.

A bili su Sirijci u jednom boju zarobili i odveli iz zemlje izraelske mladu djevojku. Ona postade sluškinja kod žene Naamanove.

Ona reče svojoj gospodarici: "Kad bi ipak bio moj gospodar kod proroka u Samariji i On bi ga onda iscijelio od njegove gube."

Tada otide Naaman i javi to svojemu gospodaru: "Tako i tako reče djevojka iz zemlje izraelske."

Kralj sirijski reče "Dobro, otidi tamo! Ja ću po tebi poslati pismo kralju Izraelovu." Tako on zaputi, uze sa sobom deset talenata srebra, šest tisuća šekela zlata i desetore svečane haljine

I predade kralju Izraelovu pismo s ovim sadržajem: "Istodobno s ovim pismom šaljem k tebi svojega slugu Naamana, da ga iscijeliš od njegove gube."

Kad je kralj Izraelov bio pročitao pismo, razdrije haljine svoje i povika: "Zar sam ja Bog, koji može ubiti i život povratiti, te ovaj šalje k meni, da oslobodim čovjeka od njegove gube? Tu vidite jasno, da on traži svađu s menom."

Kad saznade Elišej, čovjek Božji, da je kralj Izraelov razdro haljine svoje, posla kralju i poruči: "Zašto si razdro haljine svoje? Neka dođe k meni, da upozna, da ima Prorok u Izraelu!"

Tako dođe Naaman s konjima i kolima i stade pred kućnim vratima Elišejevim,

Elišej mu dade priopćiti preko jednoga glasnika: "Idi, okupaj se sedam puta u Jordanu, pa ćeš opet postati zdrav i čist!"

Naaman se na to ozlovolji, pođe i primijeti: "Mislio sam, da će on sam izaći, preda me stupiti, ime Gospoda, Boga svojega, zazvati, svoju ruku prema svetištu uzdignuti i tako gubu oduzeti.

Nijesu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? Ne bih li postao i čist, kad bih se okupao u njima?" I on se okrenu i otide pun gnjeva odatle.

Ali sluge njegove pristupiše k njemu i rekoše mu: "Štovani oče, da je prorok tražio od tebe što teško, ti bi učinio sigurno. Koliko više, kad on samo raži od tebe: "Okupaj se, pa ćeš postati čist!"

On dakle side k Jordanu i zaroni u njega sedam puta po naputku čovjeka Božjega. I tijelo njegovo postade tako čisto kao tijelo u maloga djeteta.

Tada se vrati k čovjeku Božjemu sa svom pratnjom svojom. Kad dođe, stupi pred njega i reče: "Sad znam, da na svoj zemlji nema Boga nego samo u Izraelu. Pa uzmi dar od sluge svojega!"

Ali on reče: "Tako živ bio Gospod, u čijoj sam službi, ne uzimam ništa." I premda je navaljivao na njega, on ne htjede da uzme.

Napokon zamoli Naaman: "Kad eto nećeš, a ono neka se meni, slugi tvojemu, dadne ove zemlje koliko ponijeti mogu dvije mazge, jer sluga tvoj neće više prinositi žrtava paljenica i zaklanica nijednome drugom bogu osim Gospodu.

All Gospod neka oprosti ovo slugi tvojemu: Kad moj kraljevski gospodar uđe u hram Rimonov, da se pokloni tamo, i pritom se nasloni na moju ruku, onda neka bi se i ja smio pokloniti u hramu Rimonovu, kad se on pokloni u hramu Rimonovu. Neka bi to Gospod oprostio slugi tvojemu!"

On mu reče: "Idi u miru!" Kad je on bio otišao od njega jedan komad puta,

Pomisli Gehazija, sluga čovjeka Božjega Elišeja: "Gospodar je moj jeftino otpremio toga Sirijca Naamana i nije ništa uzeo od onoga, što je bio donio sa sobom. Tako živ bio Gospod! Potrčat ću za njim i uzet ću što od njega."

I tako Gehazija otrča za Naamanom. Kad opazi Naaman gdje trči za njim, nagnu se s kola k njemu i upita: "Treba li što?"

On odgovori: "Jest, gospodar moj šalje me, da ti kažem: "Upravo sada dođoše k meni dva mladića iz gore Efraimove, proročki učenici. Daj mi za njih talenat srebra i dvoje svečane haljine!"

Naaman reče: "Ugodi mi i uzmi dva talenta!" I natjera ga i sveza dva talenta u dvije kese, uz to dvoje svečane haljine. On ih predade dvojici sluga. Oni su to nosili pred njim.

Kad on dođe na brdo, uze im to, ostavi u kući i otpusti ljude, koji onda otidoše svojim putem.

Tada uđe on i stade pred gospodara svojega. Elišej ga upita: "Odakle dolaziš, Gehazije?" On odgovori: "Sluga tvoj nije bio izašao."

Ali mu onaj reče: Nijesam li bio u duhu ondje, kad se je netko iz svojih kola nagnuo k tebi? Nijesi li ti uzeo novce, da sebi nabaviš haljine, maslinike, vinograde, ovce i goveda, sluge i sluškinje?

I zato guba Naamanova neka prione vječno za te i za potomke tvoje!" I ostavi ga onaj, od gube bijel kao snijeg.