Prva knjiga ljetopisa

Kad se je David bio uselio u svoju palaču, reče David proroku Natanu: "Evo, ja stojim u palači od cedra, a kovčeg zavjeta Gospodnjega stoji pod pokrovom šatorskim."

Natan odgovori Davidu: "Izvedi sve, što ti je u srcu, jer je Gospod s tobom."

Ali još u istoj noći dođe riječ Gospodnja Natanu:

"Idi, reci slugi mojemu Davidu: Ovako veli Gospod: Nećeš mi ti graditi palaču da u njoj stanujem.

A ja nijesam nikada stanovao u palači odonda, kad izvedoh sinove Izraelove, do današnjega dana. Dapače sam putovao od jednoga šatora i stana do drugoga.

Jesam li, dok sam sa svim Izraelom okolo hodio, kojemu od sudaca Izraelovih, kojima zapovjedih, da pasu narod moj Izraela, ikada jednu riječ rekao: Zašto mi ne sagradiste palaču od cedra?

Zato reci sada slugi mojemu Davidu: Ovako veli Gospod nad vojskama: Ja te uzeh s paše iza stada, da budeš knez mojemu narodu Izraelu.

Ja ću odrediti mjesto svojemu narodu Izraelu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje na svom mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici neće ga više mučiti kao prije,

Od onoga vremena, kad postavih suce nad svojim narodom Izraelom. Ponizit ću sve tvoje neprijatelje, i javljam ti, da će ti Gospod sagraditi kuću

Kad se jedanput navrše dani tvoji i ti počineš kod otaca svojih, odredit ću potomstvo tvoje, jednoga od tvojih sinova, nasljednikom tvojim i njemu ću utvrditi kraljevstvo njegovo.

On će mi tada sagraditi kuću, i ja ću učvrstiti njegovo prijestolje za sva vremena.

Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Nikada mu neću uskratiti naklonost svoju, kao što sam je uskratio prethodniku njegovu.

Zauvijek postavit ću ga nad kućom svojom i kraljevstvom svojim, i prijestolje će njegovo tvrdo stajati dovijeka."

Kad je Natan po svim ovim riječima i po svoj ovoj objavi bio govorio s Davidom,

Ode kralj David, pade pred Gospodom i pomoli se: "Tko sam ja, Gospode, Bože moj? Što je moja kuća, da si me doveo dovle?

I nije ti to još bilo dosta, Bože! Ti si dapače kući sluge svojega dao obećanja za daleka vremena. Ti si postupao s menom kao s velikim čovjekom, Gospode, Bože moj!

Što će još David da ti kaže o slavi, kojom si obasuo slugu svojega? Ta ti znaš slugu svojega.

Gospode, radi sluge svojega i po srcu svojemu učinio si sve ovo veliko i objavio si sve ovo sjajno.

Gospode, tebi nitko nije jednak! Osim tebe nema Boga po svemu, što smo čuli svojim ušima.

Gdje je narod na zemlji kao tvoj narod Izraelov, radi kojega je Bog došao, da ga iskupi sebi za narod, da pribavi tebi ime velikim i čudesnim djelima i da ispred naroda tvojega, što si ga izbavio iz Egipta, protjera druge narode?

Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vremena kao narod, i ti si, Gospode, postao Bog njihov!

Pa daj, Gospode, da se obećanje, što si ga dao slugi svojemu i kući njegovoj, ispuni za sva vremena, i učini, što si obrekao!

Kad se ono ispuni, tvoje će ime biti veliko dovijeka, i govorit će se: Gospod nad vojskama jest Bog Izraelov, jest Bog u Izraelu, i kuća sluge tvojega Davida stajat će pred tobom.

Jer ti si, Bože moj, objavio slugi svojemu, da ćeš mu sagraditi kuću. Zato se sluga tvoj usudi, da ti upravi ovu molitvu.

Tako, Gospode, ti si Bog. Pošto si slugi svojemu učinio ovo sjajno obećanje,

Budi sada voljan i blagoslovi kuću sluge svojega, da postoji pred tobom dovijeka, jer što ti blagosloviš, Gospode, blagoslovljeno je dovijeka!"