Druga knjiga ljetopisa

Ali Asa uze srebro i zlato iz riznica hrama Gospodnjega i palače kraljevske, posla to Ben-Hadadu, kralju sirijskomu, koji je imao svoje sjedište u Damasku, i poruči:

"Savez postoji između mene i tebe, između mojega i tvojega oca. Evo šaljem ti srebra i zlata. Pa razriješi svoj savez s Baašom, kraljem Izraelovim, da moradne otići od mene!"

Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla vojskovođe svoje proti gradovima Izraelovim. Oni poharaše Ijon, Dan, Abel-Maim i sva spremišta u gradovima Naftalijevim.

Kad Baaša primi vijest o tom, presta utvrđivati Ramu i odusta od svojega rada.

I kralj Asa podiže sve Judejce. Oni moradoše odnijeti kamenje i grede, što ih je bio Baaša upotrebljavao za utvrđivanje Rame. Stim dade utvrditi Gebu i Mispu.

U ono vrijeme dođe vidjelac Hanani k Asi, kralju Judinu, i reče mu: "Jer si se pouzdao u kralja sirijskoga, a nijesi se oslonio na Gospoda, Boga svojega, zato se vojska kralja sirijskoga izmače iz tvojih ruku.

Nijesu li Etiopljani i Libijci bili velika vojska s kolima i konjanicima u vrlo velikom broju? Pa jer si se oslonio na Gospoda, dade ti ih u ruke.

Jer oči Gospodnje nadgledaju svu zemlju, da pruži svoju jaku pomoć onima, kojima srce pripada njemu nepodijeljeno. Ti si u tom radio ludo; jer od sada ćeš morati rat voditi."

Asa se razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu; jer se rasrdi na njega za to. Asa izmuči tada i ljude iz naroda.

Povijest Asina, prijašnja i potonja, stoji zapisana u knjizi krajeva Judinih i Izraelovih.

U trideset devetoj godini svojega vladanja razbolje se Asa od nogu. Bolest njegova bila je vrlo teška. Ali i u ovoj bolesti nije tražio pomoći u Gospoda, nego u liječnika.

Kad je onda Asa bio počinuo kod otaca svojih i umro u četrdeset prvoj godini vladanja,

Pokopaše ga u njegovoj grobnici koju je bio dao sebi iskopati u gradu Davidovu. Metnuše ga na postelju, koju su bili napunili mirisavih stvari i masti umjetno zgotovljenih, i u čast njegovu prirediše veoma veliku pogrebnu svečanost.