Druga knjiga ljetopisa

Kad je Jošafat bio postao veoma bogat i moćan, sprijatelji se s Ahabom.

Poslije nekoliko godina otide k Ahabu u Samariju. Ahab nakla njemu i ljudima njegovim mnogo ovaca i volova. Pritom ga nagovori, da pođe s njim proti Ramotu Gileadu.

I kad Ahab, kralj Izraelov, upita Jošafata, kralja Judina: "Hoćeš li poći s menom proti Ramotu Gileadu?", odgovori mu: "Što ti hoćeš, hoću i ja; moja vojska tvoja je vojska. Poći ću s tobom u boj."

A Jošafat dade kralju Izraelovu ovaj savjet: "Upitaj prije ipak Gospoda!"

I tako kralj Izraelov dade skupiti proroke, četiri stotine ljudi, i upita ih: "Hoću li poći u rat proti Ramotu Gileadu, ili da se okanim?" Oni odgovoriše: "Pođi, jer će ga Gospod dati u ruke kralju!"

A Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Gospodnji, da ga upitamo?"

Kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ima još jedan, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda" Ali ja ga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo: to je Mikaja, sin Imlin." A Jošafat odgovori: "Neka kralj ne govori tako!"

I kralj Izraelov dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: "Brže dovedi Mikaju, sina Imlina!"

Uto su sjedili kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinama na trgu kod vrata samarijskih, i svi su proroci prorokovali pred njima.

Zedekija, sin Kenaanaha, načinio sebi gvozdene rogove i vikao: "Ovako veli Gospod: "Tako ćeš pobosti Sirijce, dokle ih ne uništiš!"

Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospod će ga dati u ruke kralju."

Mikaja odgovori: "Tako živ bio Gospod, samo što mi nadahne Gospod, to ću navijestiti,"

Kad je došao kralju, upita ga kralj: "Mikaja, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead, ili da se okanimo?" On odgovori: "Pođite! Imat ćete sreću. Oni će vam se dati u ruke."

A kralj mu reče: "Koliko ću te puta zaklinjati, da mi samo čistu istinu navijestiš u ime Gospodnje?"

Tada on reče: "Vidim sav narod Izraelov razasut po brdima kao ovce, koje nemaju pastira. Gospod reče: "Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!"

Tada reče kralj Izraelov Jošafatu: "Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje sreću, nego samo zlo?"

A Mikaja nastavi: "Zato čuj riječ Gospodnju: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju svojem, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane.

I Gospod upita: "Tko će zaluditi Ahaba, kralja Izraelova, da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan reče ovo, drugi ono.

Napokon izađe jedan duh, stade pred Gospoda i reče: "Ja ću ga zaluditi. Gospod ga upita: "Kako?

Odgovori: "Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih proroka njegovih. Tada on reče: "Možeš ga zaluditi. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako!

I tako je eto Gospod stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima, jer je Gospod zaključio zlo po te."

Tada pristupi Zedekija, sin Kenaanaha, i udari Mikaju po obrazu i reče: "Kako je otišao duh Gospodnji od mene, da govori s tobom?"

Mikaja odgovori: "Doznat ćeš to u onaj dan, kad moradneš bježati iz jedne sobe u drugu, da se skriješ."

Potom zapovjedi kralj Izraelov: "Uhvatite Mikaju, odvedite ga k zapovjedniku gradskom Amonu i kraljeviću Joašu

I javite: "Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga čovjeka u tamnicu i držite ga tijesno uz vodu i kruh, dok se ne vratim čitav i zdrav!"

Mikaja odgovori: "Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospod nije govorio preko mene." Još reče: "Čujte to, svi narodi!"

I tako izađoše kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, proti Ramotu Gileadu.

A kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!" Tako se preobuče kralj Izraelov, i pođoše u boj.

A kralj sirijski bio je zapovjedio zapovjednicima svojih raznih kola ovo: "Ne borite se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo s kraljem Izraelovim!"

I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: "To može samo biti kralj Izraelov", i srušiše se na njega. A Jošafat povika. I Gospod mu pomože, i odvrati ih Bog od njega.

Čim zapovjednici ratnih kola vidješe, da to nije kralj Izraelov, odstupiše od njega.

A jedan momak onako nagonom odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova gdje spuča oklop. Tada ovaj zapovjedi svojemu vozaču: "Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen!"

Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je morao kralj izdržati uspravo stojeći u kolima naprema Sirijcima do uvečer. O sunčanom zalasku umrije.