Druga knjiga ljetopisa



2 Ljetopisi, glava 26


Potom uze sav narod Judin Uziju, kojemu je istom bilo šesnaest godina, i učini ga kraljem mjesto njegova oca Amazije.

Tweet thisPost on Facebook

On utvrdi Elat, što ga je bio povratio Judi, izakako je bio kralj počinuo kod otaca svojih

Tweet thisPost on Facebook

Bilo je Uziji šesnaest godina, kad postade kralj, i vladao je pedeset i dvije godine u Jerusalemu, Njegova mati zvala se je Jekolija, iz Jerusalema.

Tweet thisPost on Facebook

On je činio, što se je dopadalo Gospodu, točno onako, kako je bio činio njegov otac Amazija.

Tweet thisPost on Facebook

On je pazio na to, da služi vjerno Bogu, dok je živio Zaharija, koji ga je poučavao u strahu Božjemu, i dokle je služio Gospodu, davao mu je Bog uspjeh.


On pođe u rat proti Filistejima, sruši zidove Gatu, Jabne i Ašdodu i postavi utvrde u području Ašdoda i po ostaloj zemlji filistejskoj.


I Bog mu je pomogao proti Filistejima i proti Arapima, koji su stanovali u Gur-Baalu, i proti Meunjana.


I Amonci su plaćali Uziji danak. Njegova je slava dopirala do Egipta, tako je on bio osilio.


U Jerusalemu sagradi Uzija kule na vratima na uglu, na vratima u dolu i u kutu, i utvrdi ih.


I u pustinji sagradi kule i dade iskopati mnogo studenaca, jer je imao velika stada u nizini i u ravnici, i ratara i vinogradara po brdima i na Karmelu. Bio je naime prijatelj poljodjelstva.


Uzija je imao i vojsku ratnika što je išla u boj, uređena po četama, kako ih je bio izbrojio pisar Jehiel i upravitelj Maaseja pod ravnanjem Hananije, vojskovođe kraljeva.

Tweet thisPost on Facebook

Ukupni broj obiteljskih glavara, sve samih hrabrih junaka, bio je dvije tisuće i šest stotina.

Tweet thisPost on Facebook

Pod njihovom je zapovijedi stajala bojna sila od tri stotine i sedam tisuća i pet stotina hrabrih boraca, koji su vojevali za kralja proti neprijateljima.

Tweet thisPost on Facebook

Za svu vojsku nabavi Uzija štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke.

Tweet thisPost on Facebook

I dade načiniti u Jerusalemu vješto izmišljene strojeve, to su na kulama i uglovima imali za to služiti, da bacaju strijele i veliko kamenje. Njegova se slava raznese nadaleko, jer mu se je davala čudesna pomoć, tako da postade moćan.

Tweet thisPost on Facebook

Ali kad je bio osilio, srce se njegovo ponese, i on se pokvari. Ogriješi se o Gospoda, Boga svojega, jer uđe u hram Gospodnji, da kadi na žrtveniku kadionom.


Svećenik Azarija i osamdeset svećenika Gospodnjih, plemeniti ljudi, pohitješe za njim,


Цар Озија постаје губав зато што је кадио без Божје дозволе

Opriješe se kralju Uziji i doviknuše mu: "Nije tvoje, Uzija, kaditi Gospodu, nego samo svećenika, potomaka Aronovih, koji su posvećeni za to, da kade. Izađi iz svetinje! Ti si se ogriješio. To ti nije na čast pred Bogom, Gospodom."


Tada se razgnjevi Uzija. Ali dok je još držao u ruci kadionicu, što se je upotrebljavala za kađenje, i dok se je vrlo gnjevio na svećenike, izbi mu najednom guba na čelu pred očima svećenika u hramu Gospodnjem kod žrtvenika kadionoga.


I kad ga veliki svećenik Azarija i svi drugi svećenici izbliže pogledaše, pronađe se, da je doista gubav na čelu. Tada ga brže izvedoše. A i sam pohitje da izađe, jer ga je bio udario Gospod.


Kralj Uzija osta gubav do smrti svoje i stanovao je kao gubavac odvojen u kući svojoj. I od hrama Gospodnjega bio je isključen. Njegov sin Jotam upravljao je kućom kraljevskom i vladao je nad narodom u zemlji.


Ostalu povijest Uzijinu, prijašnju i potonju, opisao je prorok Izaija, sin Amosov.


Kad je Uzija bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga kod otaca njegovih na polju uz grobnicu kraljeva, jer rekoše: "Gubav je." Njegov sin Jotam postade kralj mjesto njega.







This goes to iframe