Druga knjiga ljetopisa

Kad je kraljica od Sabe čula o slavi Salomonovoj, dođe ona s veoma velikom pratnjom u Jerusalem, da iskuša Salomona zagonetkama. Deve su nosile mirisa i zlata vrlo mnogo i dragoga kamenja. Kad je bila došla k Salomonu, iznese mu sve, što je bila preduzela sebi.

A Salomon joj odgovori na sva pitanja njezina. Ništa nije bilo, što bi ostalo Salomonu skriveno, da joj ne bi mogao dati obavijesti.

I kad kraljica od Sabe vidje svu mudrost Salomonovu i palaču, koju je bio sagradio,

I jela na stolu njegovu, kako su dostojanstvenici njegovi tu sjedili i sluge njegove dvorile, nadalje odijelo njihovo i peharnike njegove u odijelu njihovu i žrtvu paljenicu, što bi je on prinosio u hramu Gospodnjem, ona se tada nije više mogla uzdržati

I reče kralju: "Istina je bila, što sam čula u svojoj zemlji o tebi i o mudrosti tvojoj.

Nijesam htjela vjerovati što se govorilo, dok ne dođoh i vidjeh svojim očima. I zaista, ni pola mi nije kazano o mudrosti tvojoj. Nadvisuješ još glas, što sam ga slušala.

Sretni ljudi tvoji, sretne ove sluge tvoje, što uvijek stoje pred tobom i slušaju mudrost tvoju!

Blagoslovljen neka je Gospod, Bog tvoj, koji te je zavolio, tako da te je posadio na prijestolje kao kralja na mjesto Gospoda, Boga tvojega, jer Bog tvoj ljubi Izraela i hoće da ga utvrdi dovijeka, zato im postavi tebe kraljem, da sudiš i dijeliš pravicu."

Potom darova kralju sto i dvadeset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja. Nikada nije bilo toliko mirisa, koliko darova kraljica od Sabe kralju Salomonu.

I ljudi Hiramovi i Salomonovi, koji donesoše zlata iz Ofira, dovezoše drveta sandalovine i dragoga kamenja.

I kralj dade načiniti iz drveta sandalovine sjedala za hram Gospodnji i za palaču kraljevsku i citare i harfe za pjevače. Tako što nije se prije vidjelo u zemlji Judinoj.

A kralj Salomon darova kraljici od Sabe sve, što joj se je dopalo i što je zaiskala, osim onoga, što je bila donijela kralju. Potom se ona diže da se vrati natrag i ode kući sa slugama svojim.

Težina zlata, što je dohodilo Salomonu u jednoj godini, iznosila je šest stotina i šezdeset i šest zlatnih talenata,

Osim onoga, što je dohodilo od veletrgovaca i od poreza malih trgovaca. Usto su donosili Salomonu zlato i srebro svi knezovi beduinski i poglavari zemaljski.

Nadalje tri stotine lakih štitova od kovanoga zlata; trista šekela kovanoga zlata upotrijebio je na jedan štit. U kući šume libanonske dade ih kralj smjestiti.

Nadalje dade kralj načiniti veliko prijestolje od slonove kosti i prevući ga čistim zlatom.

Šest stepenica vodilo je k i prijestolju, i zlatno podnožje bilo je pričvršćeno za prijestolje. Nasloni su bili s obje strane sjedišta, i pokraj naslona bila su dva lava.

Dvanaest lavova stajalo je s obje strane na šest stepenica. Tako što nije bilo još nikada načinjeno za bilo koje kraljevstvo.

Sve posude za piće kralja Salomona bile su od zlata, isto tako svi sudovi u kući šume libanonske bili su od čistoga zlata. Srebro nije imalo u vrijeme Salomonovo nikakve vrijednosti

Jer je kralj imao lađe, što su s ljudima Hiramovim vozile u Taršiš. Svake tri godine jedanput dolazile bi lađe taršiške kući i donosile sa sobom zlato, srebro, slonovu kost, majmune i paune.

Tako nadvisi kralj Salomon sve kraljeve na zemlji bogatstvom i mudrošću.

I svi kraljevi svijeta željeli su vidjeti Salomona, da čuju mudrost njegovu, koju mu je bio Bog dao.

Pritom bi svaki donio dar sa sobom, srebrne i zlatne sudove, haljine, oružje, mirise, konje i mazge, svake godine.

Salomon je imao i četiri tisuće sprega, konje i kola, i dvanaest tisuća konja za jahanje. Njih smjesti po kolskim gradovima i kod sebe u Jerusalemu.

I vladao je nad svim kraljevima od rijeke do zemlje filistejske i do na među Egipta.

Kralj dotjera dotle, da je u Jerusalemu bilo srebra tako mnogo kao kamenja, a cedara tako mnogo kao dudova, što rastu u nizini.

Uvoz konja, što ih imao Salomon, bio je iz Egipta i iz svih ostalih zemalja.

Ostala povijest Salomonova, prijašnja i potonja, zapisana je u povijesti proroka Natana i u proročanstvu Ahije Šiloneja i u viđenjima vidioca Ida o Jeroboamu, sinu Nebatovu.

Salomon je vladao u Jerusalemu četrdeset godina nad svim Izraelom.

Tada počinu Salomon kod otaca svojih. Pokopaše ga u gradu njegova oca Davida. Na mjesto njega postade kralj njegov sin Roboam.