Knjiga Ezrina

Kad čuše neprijatelji Judini i Benjaminovi, da oni, koji se vratiše iz ropstva, zidaju hram Gospodu, Bogu Izraelovu,

Dođoše k Zerubabelu i k obiteljskim glavarima i zatražiše od njih: "Htjeli bismo zidati s vama; jer štujemo Boga vašega isto tako kao i vi i žrtvujemo njemu od dana asirskoga kralja Esar Hadona, koji nas je doveo ovamo."

A Zerubabel, Ješua i ostali obiteljski glavari izraelski odgovoriše im: "Mi ne smijemo Bogu svojemu zidati hram s vama zajedno. Mi ćemo ga sami podignuti Gospodu, Bogu Izraelovu, kako nam je zapovjedio kralj Kir, kralj perzijski."

Tada su stanovnici zemlje gledali da judejskom narodu oduzmu volju i da ih zastraše od zidanja.

I potkupiše visoke činovnike proti njima, da osujete namjeru njihovu. Tako ostade za svega vremena vladanja perzijskoga kralja Kira do vladanja perzijskog kralja Darija.

I pod vladanjem Ahasvera, u početku njegova vladanja, sastaviše tužbu proti stanovnicima Jude i Jerusalema.

I za vremena Artakserksova upraviše Bišlam, Mitredat, Tabel s ostalim drugovima svojim pismo na Artakserksa, kralja perzijskoga. Tužba je bila sastavljena u aramejskom pismu i jeziku.

Predstojnik Rehum i pisar Šimšaj napisaše izvještaj kralju Artakserksu proti Jerusalemu s ovim sadržajem:

"Predstojnik Rehum i pisar Šimšaj i svi drugovi njihovi, Dinjani, Afarsatašani, Tarpeljani, Afaršani, Erekljani, Babilonjani, Šušanjani, Dehavljani i Elamljani.

Tako isto ostali narodi, koje odvede veliki i slavni Osnapar i naseli po gradovima samarijskim i po ostalim krajevima s onu stranu rijeke, i t. d."

Riječi pisma, što ga poslaše njemu, ove su: "Kralju Artakserksu sluge tvoje, ljudi s onu stranu rijeke i t. d.

Neka je na znanje kralju, da su Judejci, koji pođoše od tebe ovamo, došli k nama u Jerusalem. Oni zidaju opet ovaj buntovnički i opaki grad, popravljaju opet zidove i opravljaju brane.

Pa neka je kralj upozoren na to: Ako se ovaj grad opet sazida i zidovi se opet poprave, neće oni više davati danka ni poreza ni carine. S tim će štetu pretrpjeti kraljevski dohoci.

Jer mi jedemo so dvora, te nam ne priliči da gledamo dalje štetu kraljevu, zato podnosimo kralju ovaj izvještaj.

Treba samo pogledati u knjigu povijesti otaca tvojih. Naći ćeš tada u knjizi povijesti i doznat ćeš, da je ovaj grad bio buntovnički grad i da je na štetu kraljevima i pokrajinama, i da su se u njemu dizale bune od davnina. Zato je i bio ovaj grad razoren.

Mi dakle upozorujemo kralja na to: Ako se ovaj grad opet sazida i zidovi se njegovi opet poprave, onda neće ništa ostati tvoje s onu stranu rijeke."

Kralj posla ovaj odgovor predstojniku Rehumu, pisaru Šimšaju i ostalim drugovima njihovim, što su stanovali u Samariji i ostalim krajevima s onu stranu rijeke: "Pozdrav i t. d.

Pismo, što nam ga poslaste, meni je točno pročitano.

Na moju zapovijed potražilo se je i našlo se, da je taj grad od davnina ustajao na kraljeve i da su u njemu bivali ustanci i bune.

I zato naredite, da se zabrani onim ljudima opet zidati taj grad, dok ja to ne dopustim!

Pazite, da ne budete nemarni u toj stvari, pa da iz toga ne poraste veće zlo na štetu kraljevima!"

Kad su bile pročitane riječi naredbe kralja Artakserksa pred Rehumom i pisarom Šimšajem i pred drugovima njihovim, oni brže otidoše u Jerusalem k Judejcima i zapovjediše im obustavu pod prijetnjom sile i pritiska.

Tada se obustavi rad na hramu Božjem u Jerusalemu. Mirovao je do druge godine vladanja perzijskoga kralja Darija.