Knjiga Ezrina

Ovo su obiteljski glavari sa svoj im rođacima, što su zapisali u rodopise, naime s onima, što su sa vlade kralja Artakserksa bill pošli iz Babilona u Jerusalem:

Od potomaka Finehasovih: Geršom; od potomaka Itamarovih: Daniel; od potomaka Davidovih: Hatuš,

Sin Šekanijin; od potomaka Paroševih: Zaharija i s njim na broj muških osoba sto i pedeset;

Od potomaka Pahat Moabovih: Elioenaj, sin Zerahjin, i s njim muških osoba dvjesta;

Od potomaka Šekanijinih: sin Jahaziel i s njim muških osoba trista;

Od potomaka Adinovih: Abed, sin Jonatanov, i s njim muških osoba pedeset;

Od potomaka Elamovih: Izaija, sin Atalijin, i s njim muških osoba sedamdeset;

Od potomaka; Šefatijinih: Zebadija, sin Mihaelov, i s njim muških osoba osamdeset;

Od potomaka Joabovih: Obadija sin Jehielov, i s njim muških osoba dvjesta i osamnaest;

Od potomaka Banijevih: Šelomit, sin Josifjin, i s njim muških osoba sto i šezdeset;

Od potomaka Bebajevih: Zaharija, sin Bebajev, i s njim muških osoba dvadeset i osam;

Od potomaka Azgadovih: Johanan, sin Hakatanov, i s njim muških osoba sto i deset;

Od potomaka Adonikamovih: koji kasnije dođoše, po imenu Elifelet, Jeiel i Šemaja, i s njima muških osoba šezdeset;

Od potomaka Bigvajevih: Utaj i Zabud i s njima muških osoba sedamdeset.

Ja ih skupih na rijeci, što teče prema Ahavi, i ostasmo ondje u taboru tri dana. Kad pregledah narod i svećenike, ne nađoh nijednoga Levita među njima.

Zato poslah obiteljske glavare Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju i Mešulama, i učitelje Jojariba i Elnatana.

Ove upravih k Idu, predstojniku u mjestu Kasifji, i stavih im u usta riječi, što će ih reći Idu i braći njegovoj, Netinejima, u mjestu Kasifji, da nam dovedu služe za hram Roga našega.

Tada nam dovedoše, jer je dobrostiva ruka Boga našega bila nad nama, čovjeka razumna od potomaka Mahlija, sina Levija, sina Izraelova, naime Šerebju sa sinovima njegovim i braćom njegovom, osamnaest ljudi;

I Hašabju i s njim Izaiju od potomaka Merarijevih s braćom njegovom i sinovima njihovim, dvadeset ljudi,

I od Netineja, koje su bili darovali David i knezovi da služe Levitima, dvjesta i dvadeset Netineja. Svi su ovi imenovani poimence.

Stidio sam se naime iskati od kralja i momčadi i konjanika, da nas brane od neprijatelja putem. Mi smo bili dapače izjavili kralju: "Ruka je Boga našega nad svima, koji ga zamole, na dobro njihovo; a jaki gnjev njegov pogodi sve, koji ga ostave."

Mi smo dakle postili i molili se Bogu svojemu za to, i on nas usliša.

Nato izabrah između najuglednijih svećenika dvanaestoricu, naime Šerebju, Hašabju i s njima desetoricu drugova njihovih.

Ovima izmjerih srebro i zlato; posuđe, posvetni dar za kuću Boga našega, što darovaše kralj, njegovi savjetnici i dostojanstvenici i svi sinovi Izraelovi, koji se nađoše tamo.

Izmjerih im u ruke: šest stotina i pedeset talenata srebra, posuđa srebrnoga sto talenata, što talenata zlata,

Nadalje dvadeset čaša zlatnih od tisuću drahmi i dvije posude od sjajne mjedi fine, skupocjene kao zlato.

Pritom im rekoh: "Vi ste sveti Gospodu, i posuđe je sveto, i srebro i zlato posvetni je dar Gospodu, Bogu otaca vaših.

Čuvajte to dakle brižno, dokle ne izmjerite pred glavarima svećeničkim i Levitima i poglavarima obiteljskim sinova Izraelovih u Jerusalemu, u sobama hrama Gospodnjega!"

Tada primiše svećenici i Leviti izmjereno srebro i zlato zajedno s posuđem, da odnesu u Jerusalem u kuću Boga našega.

Dvanaestoga dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave, da idemo u Jerusalem. Ruka Boga našega bila je nad nama. On nas očuva od neprijatelja i razbojnika.

Tako dođosmo u Jerusalem i ostadosmo tamo tri dana.

A četvrti dan izmjeri se srebro, zlato i posuđe u kući Boga našega u ruke svećeniku Meremotu, sinu Urijinu Uz njega je bio Eleazar, sin Finehasov, i osim ovih bili su nazočni Leviti Jozabad, sin Ješuin, i Noadja, sin Binujev.

Na broj i na mjeru bilo je sve izmjereno, i onda je bila zapisana ukupna mjera.

Oni, što se vratiše iz ropstva, mnoštvo prognanika, žrtvovaše Bogu Izraelovu dvanaest junaca za svega Izraela, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, i na žrtvu za grijeh dvanaest jaraca, to sve kao žrtvu paljenicu Gospodu.

Tada predadoše oni zapovijedi kraljeve satrapima i namjesnicima s onu stranu rijeke; i ovi potpomogoše narod i hram Božji.