Knjiga o Esteri

Poslije toga podiže kralj Ahasver Hamana, sina Hamedatova iz Agaga, na najvišu čast i dade mu mjesto nad svima knezovima u svojoj okolini,

Tada rekoše sluge na dvoru kraljevu Mordekaju: "Zašto prestupaš zapovijed kraljevu!"

Ali ih on ne posluša, premda su mu od dana na dan govorili. I javiše to Hamanu, da vide, vrijedi li izgovor Mordekajev; jer on im je bio rekao, da je Judejac.

Kad vidje Haman, da Mordekaj ne pregiba koljena pred njim i da ne pada ničice, razgnjevi se vrlo.

Ali je mislio, da nije vrijedno dizati ruku na Mordekaja samoga; jer su mu bili rekli iz kojega je naroda bio Mordekaj. Tako je gledao Haman da istrijebi sve Judejce u cijelom kraljevstvu Ahasverovu kao zemljake Mordekajeve.

Prvoga mjeseca, a to je mjesec Nisan, godine dvanaeste kraljevanja Ahasverova, bacali su pred Hamanom pur, to jest ždrijeb, od dana do dana i od mjeseca do mjeseca, do dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec Adar.

Tada reče Haman kralju Ahasveru: "Među narodima po svim zemljama tvojega kraljevstva stanuje razasut, a ipak opet odvojen narod, kojega su zakoni drukčiji od zakona svakoga drugog naroda, i koji ne izvršuje naredaba kraljevih. Nije probitačno za kralja, da ga se tako ostavi.

Ako je kralju ugodno, neka se izda pismena zapovijed, da se istrijebi. Tada mogu izmjeriti deset tisuća talenata srebra rizničarima, da ih prenesu u riznice kraljevske."

Kralj skida svoj pečatni prsten s ruke i predade ga Hamanu, sinu Hamedatovu iz Agaga, neprijatelju Judejaca.

Pritom reče kralj Hamanu: "To srebro neka bude tebi, a od naroda čini, kako ti je drago!"

Trinaestoga dana prvoga mjeseca dozvaše pisare kraljevske, i točno prema naputku Hamanovu napisaše pisma kraljevskim satrapima i namjesnicima pojedinih pokrajina i knezovima pojedinih naroda, i to za svaku pokrajinu njezinim pismima i za svaki narod njegovim jezikom. Pisma su bila sastavljena u ime kralja Ahasvera i proviđena pečatnim prstenom kraljevim.

Pisma tada razaslaše po glasnicima u sve pokrajine kraljeve. Po njemu imali su se svi Judejci, mlado i staro, djeca i žene, u jedan dan, trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara, istrijebiti, pobiti i posmicati i imanje se njihovo zaplijeniti.

U pismima je rečeno, da se oglasi zapovijed po svim pokrajinama, i da se objavi svim narodima, da budu spremni za onaj dan.

Čim je zapovijed bila oglašena u prijestolnici Susi, zaputiše brzo glasnici po zapovijedi kraljevoj. A kralj i Haman imali su gozbu. Međutim je u gradu Susi vladala velika zabuna.