Knjiga o Jobu

Tada odgovori Elifaz iz Temana:

Smije li mudar čovjek odvratiti tako prazno? Smije li se nadimati vjetrenastom riječi?

Prepiranje riječima ne vodi dalje i ne pomaže ništa.

Pa i strah Božji ti razbijaš i zabranjuješ štovanje Boga.

Jer zlodjela tvoja uče tvoja usta, izbiraš govor lukavaca.

Grješnikom te čine usta tvoja, ne ja; usne tvoje govore proti tebi

Jesi li se ti prvi čovjek rodio i jesi li prije svih humova sazdan?

Jesi li u vijeću Božjem slušao, i jesi li ti jedini pokupio mudrost?

Što ti znaš, a da mi ne bismo znali, i što ti poznaš, a da bi nama bilo skriveno?

Među nama ima sijedih i starih ljudi, starijih od oca tvojega.

Jesu li ti premalene utjehe Božje, riječ blaga k tebi upravljena?

što te razdire srce tvoje, i što tako mrko gledaju oči tvoje?

Te okrećeš proti Bogu duh svoj, i usta tvoja govore takve riječi!

što je čovjek, da bi mogao biti čist, i rođeni od žene, da bi bio pravedan?

Eto, on se ne uzda u svece svoje, pa ni nebesa nijesu mu čista.

A kamoli čovjek, sasvim pokvareni, koji pije zlodjela kao vodu.

Ja ću ti reći, poslušaj me! Samo; pripovjedit ću h, što sam vidio.

što mudraci rekoše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,

Kojima je samim bila dana zemlja, i u sredini njihovoj nije sjedio tuđin.

Zlikovac se muči sve dane, i nasilniku je malo godina određeno.

Strah mu zuji u ušima, usred sreće napada ga mač.

Ne nada se, da će umaknuti noći, kaznenom je sudu dosuđen.

Tumara za kruhom, ali gdje da ga nađe; zna, da mu se plibližuje dan propasti.

Tjeskoba i nevolja straše ga navaljuju na njega kao kralj spreman za boj.

Jer je proti Bogu digao ruku i Svemoćnomu se opro.

Trčao je probi njemu tvrdoglavo sa svojim debelim zgrbljenim štitom.

Jer je pokrio lice svoje pretilinom i salo navaljao na bokove svoje.

Uzeo je gradove raskopane za stan i kuće zapuštene, što su bile određene za propast.

Neće biti bogat, i neće se podići imetak njegov; on više neće uhvatiti korijena u zemlji.

Noći neće umaknuti, žega će osušiti grane njegove, dahom usta svojih nestat će.

Prevareni neka se ne uzda u ništavost, jer taština je, što on napokon dobije.

Otrgat će se kao s loze nezreo grozd njegov, i pupci će se njegovi kao s masline pobacati.

Jer je neplodan rod bezbožnika, i oganj će popaliti kuće nepravde.

Začinju nevolju i rađaju muku, i krilo njihovo donosi na svijet samo prijevaru.