Knjiga o Jobu



Job, glava 19


Nato reče Job:

Tweet thisPost on Facebook

Dokle ćete me još mučiti i gaziti me riječima?


Već me deset puta naružiste; zar vas nije stid, da me zlostavljate?


Jesam li doista učinio grijeh? Je li još u meni pogrješka moja?


Možete li me doista osvjedočiti i krivnju mi moju dokazati?


Znajte: Bog je, koji me je porazio i mrežu svoju oko mene razapeo.


Eto, vičem li na nepravdu, nema mi odgovora; zovem li pomoć, nema mi suda.

Tweet thisPost on Facebook

Zagradio mi je put, ne mogu dalje; staze je moje zavio u tamu.


Svukao je s mene časnu haljinu moju i skinuo mi s glave krunu.

Tweet thisPost on Facebook

Porušio me je odasvud, moram propasti; kao drvo iščupao je nadanje moje.


Raspalio je na me gnjev svoj i uzeo me među neprijatelje svoje.


Čete njegove dođoše sve zajedno, nasuše putove sebi proti meni, utaboriše se okolo šatora mojega.


Braću je moju udaljio od mene, prijatelji se moji otuđili od mene.


Rođaci moji izbjegavaju me, pouzdanici moji zaboraviše me

Tweet thisPost on Facebook

Ukućani moji, sluškinje moje gledaju me kao tuđina; stranac sam u očima njihovim.

Tweet thisPost on Facebook

Zovem slugu svojega, on se ne odziva; moram ga moliti i kumiti

Tweet thisPost on Facebook

Dah je moj mrzak ženi mojoj, i moje milovanje rođenoj djeci mojoj.

Tweet thisPost on Facebook

Preziru me djeca, ustanem li gdje, ruže me.

Tweet thisPost on Facebook

Pouzdanicima sam mojim mrzak, i koje sam ljubio, okreću se proti meni.

Tweet thisPost on Facebook

Za kožu moju, za meso moje prionuše kosti moje, ostade mi samo koža oko zuba mojih.


Smilujte mi se i imajte sažaljenje s menom, prijatelji moji, jer me je pogodila ruka Božja.

Tweet thisPost on Facebook

Zašto me progonite i vi kao Bog, i ne možete da se nasitite mesa mojega!

Tweet thisPost on Facebook

O, kad bi se napisale riječi moje! Kad bi se unijele u knjigu!

Tweet thisPost on Facebook

Pisaljkom gvozdenom i olovom kad bi se zauvijek urezale u kamen!

Tweet thisPost on Facebook

Ali znam sigurno, da moj Otkupitelj živi i da će se onda dignuti nad prahom.


Tada će ova moja koža opet biti oko mene, iz svojega vlastitog mesa gledat ću Boga.


Jest, ja i ti, ja ću ga gledati; moje vlastite oči vidjet će ga, ne kakav stranac; to je sva čežnja srca mojega.

Tweet thisPost on Facebook

Ako još mislite: kako ćemo ga proganjati? Jer se je u meni našao uzrok sudbine -

Tweet thisPost on Facebook

Onda se bojte mača; jer je mač osvetitelj krivnje! Pomislite, živi još sudac!

Tweet thisPost on Facebook






This goes to iframe