Knjiga o Jobu
Job, glava 34
Elihu progovori opet:
Čujte, mudri, riječi moje, vi ljudi razumni, poslušajte me!
Jer uho istražuje riječi, kao što grlo kuša jelo.
što je pravo, istražit ćemo, što je dobro, izvidjet ćemo za se.
Job je ustvrdio: Pravedan sam, ipak mi je Bog oduzeo pravicu moju.
Ja sam kao lažac proti pravici svojoj; bez krivnje pogodi me strijela smrtna!
Gdje je još čovjek kao Job, koji kao vodu pije psovku?!
Koji se pridružio zlikovcima i općio s bezbožnim i opakim ljudima!
Ipak tvrdi: "Ništa ne koristi čovjeku živjeti s Bogom u prijateljstvu!"
Zato me poslušajte, ljudi razumni! Daleko je od Boga, da on čini zlo, od Svemoćnoga, da on čini zlodjela!
On samo vraća čovjeku po njegovu djelu i pušta da ga snađe po njegovu životu.
Doista, Bog ne radi nepravedno, Svemoćni ne izvrće pravde.
Tko se s njim brine za zemlju? Tko je utemeljio nadzemaljski svijet?
Kad bi samo mislio na samoga sebe, kad bi uzeo natrag svoj duh i svoj dah:
Preminulo bi najednom svako tijelo, čovjek bi se opet vratio u prah.
Ako si razuman, pripazi na ovo, poslušaj glas riječi mojih! - :
Može li biti vladalac onaj, koji mrzi na pravdu? Hoćeš li najpravednijega okriviti?
Koji rekne knezu: nedostojniče, a velikašu: zlikovče?
On ne pristaje uz velike, ne pretpostavlja bogate siromasima; jer su svi oni djelo ruku njegovih.
Umiru za tren i usred noći; udar; bogate: "nestane ih; obosi jakoga, a da ni ne makne rukom.
Oči njegove počivaju na putu svakoga; gleda sve korake njegove.
Nema tmine, nema mraka, gdje bi se skrili zlikovci.
On ne određuje rok čovjeku, kad da se pokaže Bogu na sud.
On satire jake bez preslušanja, postavlja druge na njihovo mjesto.
On već zna djela njihova, zato ih sruši preko noći; tu leže satrveni
Kao zločince kazni ih na mjestu, gdje svi vide,
Jer su odstupili od njega, nijesu pazili na putove njegove,
Pustili su, da se do njega popne vika siromaha. A on čuje pomaganju nevoljnika.
I kad se on primiri, tko ga smije odsuditi? Kad skrije lice, tko će ga vidjeti tada? Ali on bdije nad narodima i nad svakim čovjekom,
Da ne vladaju bezbožnici, što su zamke za narod.
Pa smije li jedan reći Bogu: Ja moram to podnositi, a ne činim ništa zlo!
Što ne vidim, to mi pokaži; ako sam činio zlodjela, neću ih opet činiti!
Mora li on po tvojemu mišljenju plaćati, jer se ti nećkaš? Ti se moraš odlučiti, ne ja; govori, što znaš!
Ljudi će mi razumni reći i svaki mudar čovjek, koji me sluša:
Job govori nerazumno, riječi su njegove nerazborite.
Zato neka se iskuša Job do kraja zbog svojih bezbožnih prigovora!
Jer domeće na krivnju svoju još bunu, psuje u sredini našoj, na sva usta govori proti Bogu.
