Knjiga o Jobu
Job, glava 36
Elihu nastavi ovako:
Pričekaj me još malo, onda ću ti pokazati, što se još dade reći za stvar Božju!
Počet ću izdaleka sa svojom mudrošću, da pribavim pravo Stvoritelju svojemu.
Jer riječi moje doista nijesu prijevara, stojim pred tobom kao čovjek s jasnom spoznajom
Eto, Bog je silan, ali nikoga ne osuđuje, silan je snagom razuma.
život zlikovcu ne zaštićuje, potlačenima pribavlja pravo njihovo,
Od pravednika ne odvraća očiju svojih; on daje, da sjede navijek kao kraljevi na prijestolju, da se uzdignu visoko.
Ako li leže u okovima, svezani konopcima nevolje,
Tada im napominje djela njihova, grijehe njihove: da su se podizali oholo.
Tada im otvara uho, da se pouče, i opominje ih, da se vrate od zlodjela.
Poslušaju li dragovoljno, onda provode dane svoje u sreći, godine svoje u radosti
Ako li ne poslušaju, onda ginu od strijele, umiru, a ne znaju kako.
Koji su licemjerna srca, ostaju u prkosu, ne mole za pomoć, kad ih poveže.
U cvatu mladosti umire duša njihova, u svježosti mladosti život njihov.
Nevoljnika izbavlja nevoljom njegovom otvara mu uho mukom.
Vabi i tebe iz čeljusti nevolje u prostrani prostor bez stezanja, na što, koji teče od pretiline.
Ali si ti pun suda opakoga, tako se prebacuju pravica i sud:
Jer te bol ne smije nikada odvesti u psovku, visina otkupnine neka te ne pomete!
Može li te iz tjeskobe izbaviti vika tvoja i sav napor snage?
Ne uzdiši za noću, jer se mjesto nje dižu prijatelji!
Pripazi, ne okreći se činiti zlodjela, da zavoliš to više nego nevolju!
Eto: Bog je uzvišen u svojoj moći! Gdje je učitelj kao on?
Tko određuje njemu put njegov? Tko bi mu smio reći: nijesi činio pravo!
Spomeni se, da veličaš djela njegova, što ih ljudi slave u pjesmi!
Diveći se gleda na njih sav svijet, makar ih čovjek gledao samo izdaleka.
Eto: Bog je veći, nego što mi shvaćamo; ne može se istražiti broj godina njegovih.
On gore vuče kaplje vodene, pušta da iz magle dažd rominja,
što iz oblaka žubori dolje i izlijeva se na mnoštvo ljudsko.
Tko može razumjeti prostor oblacima i grmljavinu iz šatora njegova?
Eto: on prostire oko sebe svjetlost svoju i otkriva dubine morske.
Jer on stim sudi narodima, daje hrane izobilja.
Oko obadvije ruke obavija munju i zapovijeda, gdje da se upali.
Grmljavina njegova oglasuje ga, kad plane gnjev njegov zbog zloće.