Knjiga o Jobu

Tada odgovori Gospod Jobu iz vihora:

Hoćeš li zanijekati moje pravedno upravljanje, mene okriviti, samo da ti imadneš pravo?

Imaš li mišicu kao Bog; možeš li učiniti da grmi kao on?

Okiti se ipak veličanstvom i krasotom, obuci se ipak u dostojanstvo i sjaj!

Pusti da zašume valovi tvojega gnjeva; pogledaj svu oholost i učini je malenom!

Pogledaj svu oholost i sruši je na tlo; potari bezbožnika na mjestu njegovu!

Zatrpaj ih skupa u zemlju; zaključaj im lice u skrivenom mjestu!

Tada ću te i ja hvaliti, jer te spasava vlastita desnica.

Prispodobi sa sobom behemota (vodenog konja), što sam ga stvorio! Hrani se biljem kao goveče.

U bedrima njegovim, gledaj, koja snaga, koja sila u mišicama tijela njegova!

Kao cedar nateže rep svoj; žile bedara njegovih gusto su isprepletene;

Kosti su mu kao cijevi mjedene, zglobovi kao motke gvozdene.

On remekdjelo stvaranja Božjega; stvoritelj njegov dade mu mač.

Premda mu gore nude hranu, i tamo se igraju životinje poljske,

On leži mirno u močvarnoj šikari skriven u trsci i glibu.

Grmlje močvarno pokriva ga sjenom, šikara vrbova stoji na vodi unaokolo.

Ako i nabuja rijeka: on se ne uznemiruje, ostaje bez brige, makar mu rijeka teče u grlo.

Tko ga može protjerati na oči njegove, nozdrve zamkom probosti?

Hvataš li udicom krokodila; podvežeš li mu jezik vrpcom?

Provučeš li mu trsku kroz nozdrve? Provrtaš li mu čeljusti kukom?

Hoće li ti se mnogo moliti, hoće li ti lijepe riječi zboriti?

Sklapa li ugovor s tobom, da ga uzmeš u službu zauvijek?

Možeš li se s njim kao s pticom igrati, privezati ga za djevojke svoje?

Hoće li se za njega cjenkati ribari; dijele li ga među sobom trgovci?

Možeš li mu kožu isprobadati šiljkom i glavu ostima?

Stavi samo na njega ruku: ali se spremi na borbu; nećeš to učiniti opet.

Jest, izgubljena je svaka nada, kad ga samo ugleda čovjek, pada.