Knjiga o Jobu

Zovi dakle, ako ti se tko odazove, i kojemu ćeš se od anđela obratiti?

Bezumnika ubija samo njegova zla volja. Luđaka usmrćuje njegova zavist.

Vidjeh luđaka: bio se je tvrdo ukorijenio. Ali se najednom sruši kuća njegova.

Bez pomoći ostadoše djeca njegova; satrše ih na vratima bez branitelja.

Gladni pojedoše, što je on žeo; isred trnja uzimaju to sebi. Žedni čeznu za posjedom njegovim.

Jer nesreća ne niče iz zemlje, i nezgoda ne izlazi iz praha.

Ali ja bih pošao k Bogu, pred Boga bih iznio stvar svoju,

Njegovo je upravljanje veliko i neshvatljivo, puno čudesa, što ih ne izbroji nitko.

Spušta dažd na zemlju, izlijeva vodu na polja.

Ponižene podiže gore, žalosne uzvisuje k sreći.

Osnove lukavih uništava, ruke njihove ne svrše pravo ništa.

Mudre hvata u njihovu lukavstvu, sruši se osnova lukavih.

Na bijelu danu nailaze na mrak i u podne pipaju kao po noći.

Iz ralja njihovih trga on porobljenoga, siromaha čovjeka iz ruku silnika.

Slabomu procvate nova nada, a zloća mora da zatisne usta svoja.

Eto, sretan čovjek, koga Bog upućuje! I zato ne odbacuj opomene Svemoćnoga!

Kad on rani, on i zavija; kad udara, ruka njegova i iscjeljuje.

U šestorostrukoj potrebi izbavit će te, u sedmoj neće te se zlo dotaći

U gladi otkupit će te od smrti, u ratu od mača.

Od biča jezika bit ćeš skriven; dođe li i pustoš, nećeš znati za strah.

Smijat ćeš se pustoši i gladi, nećeš se bojati zvjeradi zemaljske.

Jer ćeš s kamenjem poljskim biti u savezu, i zvjerad će poljska biti s tobom u miru.

Tada ćeš vidjeti, da je mir a šatoru tvojemu, uredit ćeš kuću svoju, i neće ti uzmanjkati ništa.

Vidjet ćeš, kako ti se množi broj djece, porod će tvoj rasti kao trava na njivi.

U sitoj starosti sići ćeš u grob, kao što se snopovi žita snose u vrijeme zrelosti.

Eto, pretražismo to; tako je; a ti poslušaj i razumij!