Knjiga o Jobu
Job, glava 8
Tada odgovori Bildad iz Šuaha:
Dokle ćeš još tako govoriti? Jesu li buran vjetar riječi usta tvojih?
Zar možda Bog izvrće pravo? Zar Svemoćni izvrće pravednost?
Jer su djeca tvoja griješila proti njemu, predade ih on vlastitoj opačini.
Ako ti tražiš Boga i vapiješ k Svemoćnomu za milost,
Ako si čist i čestit, on će se prenuti za te i vratit će ti stan, što ti pripada.
Malena će se onda ukazati prijašnja sreća tvoja, a buduća sudbina tvoja bit će sjajna.
Pitaj samo prijašnje naraštaje i pripazi na mudrost njihovih otaca!
Jer mi jučerašnji, mi smo bez znanja, naši su dani na zemlji sjena.
Oni ti mogu otkriti i reći i iz blaga svoje mudrosti iznijeti riječi.
Uzraste li trska, gdje nema bare? Uzvine li se šaš daleko od vode?
Još je u soku, još nije odrezan, a osuši se prije svake trave.
To je sudbina svima, koji zaboravljaju Boga; tako propada nadanje svakoga zlikovca.
Babino ljeto, to je nadanje njegovo, paučina je njegovo uzdanje.
Nasloni se na kuću svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati.
Zeleni se na suncu, daleko preko vrta pružaju se ogranci njegovi;
Žile se njegove zapleću u krš hridini, kamenje mu daje tvrdoću;
Ali kad ga se isčupa iz mjesta njegova, ono ga se odrekne: nikada te ne vidjeh!
Eto, to je radost sudbine njegove, a iz praha niče drugi.
Gle, Bog ne odbacuje dobroga, a zlikovca ne prihvaća za ruku.
On će još napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje slavospjeva.
Tada će se neprijatelji tvoji obući u sramotu, i nestat će šatora zlikovčeva.