Psalmi

Psalam Davidov; za prinos mirisnoga dijela.

Gospode, nemoj me karati u gnjevu svojem, niti kazniti u jarosti svojoj!

Jer strijele se tvoje zabadaju u me, i ruka je tvoja na meni oteščala.

Ništa nema zdrava na tijelu mojem od gnjeva tvojega, nema mira u kostima mojim od grijeha mojih.

Jer krivnja moja izađe vrh glave moje, kao teško breme pritiskuje me.

Gnjiju i trunu rane moje od bezumlja mojega.

Zgrčio sam se i pogurio se posve, povazdan idem žalostan.

Bokovi su moji puni upale, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem.

Nemoćan sam i slomljen posve, vičem od muke nutarnje.

Svemogući, znaš za sve želje moje; uzdisanje moje nije od tebe skriveno.

Srce mi jako udara, ostavlja me snaga moja, ni vida očinjega nije više u mene.

Moji mili i prijatelji bježe od muke moje, i rođaci se moji drže daleko.

Koji mi rade o glavi, namještaju mi zamke; koji traže nesreću moju, snuju propast, povazdan misle o prijevari.

A ja sam kao gluh i ne čujem, kao nijem ne otvaram usta svojih.

Ja sam kao jedan, koji ništa ne čuje, u čijim ustima nema protivljenja.

Jer se ufam u tebe, Gospode! Svemogući Bože, ti mi moraš odvratiti!

Jer se bojim, da bi se htjeli radovati nada mnom, razmetati se nada mnom, samo ako posrne noga moja.

Jer sam već blizu propasti, i bol je moja preda mnom svagda.

Jer krivnju svoju moram priznat; zbog grijeha svojega pun sam žalosti.

A koji se bez razloga okreću na me, jaki su; koji mrze na me bez povoda, brojni su,

Koji mi vraćaju zlo za dobro, udaraju na me, gdje sam htio samo dobro.

Ne ostavljaj me, Gospode, Bože moj, ne udaljuj se od mene!

Brzo mi dođi u pomoć, Svemogući, spasitelju moj!