Psalmi
Psalam 49
Upravitelju pjevačkoga zbora; od sinova Korahovih; psalam.
Čujte ovo, svi narodi, svi stanovnici zemaljski, poslušajte!
Djeco puka, sinovi plemića, bogati i siromasi zajedno!
Usta moja govore istinu, razboritost je osjećaj srca mojega.
Prignut ću uho svoje k priči jednoj, uz citaru ću riješiti zagonetku svoju.
Čega da se bojim u dane nesreće, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli?
Oni se oslanjaju na svoj posjed i hvale se velikim bogatstvom svojim.
Ali ne može čovjek samoga sebe otkupiti, niti platiti otkup Bogu za sebe,
Previsoka je cijena za život njegov; ne doteče dovijeka!
Pa da živi zauvijek i da ne treba nikada pogledati u grob.
On vidi, kako i mudri umiru, i luđak kao životinja gine, i kako r drugi ostavljaju svoje dobro.
Grob je zauvijek njihov dom, od koljena na koljeno njihov stan, makar i zemlje prozvaše imenom svojim.
Čovjek unatoč svojemu sjaju nema opstanka; sličan je stoci, što se smakne.
To je sudbina onih, koji su puni preuzetnosti; to je svršetak onih, koji se hvale zadovoljstvom!
Kao ovce gone se oni u svijet mrtvih: smrt će ih pasti; pravednici im zapovijedaju ujutro; postojanje njihovo propada u kraljevstvo mrtvih, daleko od postojbine njihove tamo gore.
Ali dušu će moju Bog otkupiti iz šaka svijeta mrtvih: on ne prima.
Zato se ne žalosti, kad se tko obogati, kad se umnoži sjaj kuće njegove!
Jer kad umre, ne ponese ništa, bogatstvo njegovo ne može ga slijediti.
Makar se netko u životu sretnim slavio: "Slavit će tebe, jer je dobro išlo tebi!",
On mora ipak u četu otaca svojih, nikada više neće gledati bijeloga dana.
Čovjek, koji živi u sjaju, a nije razuman, sličan je stoci, što se smakne.
