Psalmi

Psalam Asafov.

Bog nad bogovima, Gospod, govorio je, dozivao je zemlju od istoka sunčanoga do zapada.

Sa Siona zasja Bog, kruna ljepote.

On je došao, Bog naš, nije mogao šutjeti, pred njim oganj proždirao; oko njega šum silan šumio.

"Skupite mi sluge moje, što su sklopile zavjet s menom na žrtvi!"

Oglasiše nebesa sud njegov, da Bog vrši svoju službu sudačku.

"Slušaj, narode moj; ja ću govoriti, tebe ću, Izraele, opomenuti, ja, Bog, Bog tvoj!

Ne karam te za žrtve tvoje; žrtve paljenice tvoje gore stalno preda mnom.

Ne trebam bikova iz staje tvoje, niti jaraca iz torova tvojih.

Jer je moja svaka zvijer u šumi i stoka na planinama na tisuće.

Poznam svaku pticu na gorama; što se kreće u polju, moja je svojina.

Da bih ogladnio, ne bih ti to rekao; jer moj je nadzemaljski svijet i što ga ispunja.

Zar ću jesti meso bikova i piti krv jaraca?

Hvalu prinesi Bogu kao žrtvu zahvalnu; ispuni Svevišnjemu zavjete svoje!

Prizovi me u dan nevolje, tada ću te izbaviti, a ti ćeš me slaviti!"

A bezbožniku reče Bog: "Zašto tumačiš zakone moje i nosiš zavjet moj u ustima?

A sam mrziš na nauku moju, riječima mojim okrećeš leđa.

Kad si vidio lupeža, postao si mu prijatelji s preljubočincima općio si.

Usta si svoja pustio da govore zlo, jezik je tvoj pleo prijevare.

Kod gozbi si govorio na brata svojega, nanosio si sramotu sinu matere svoje.

Ti si to činio, i ja zar sam morao šutjeti? Mislio si, da sam ja kao ti; ali sad te karam i stavljam ti to pred oči.

Razumijte ovo, koji zaboravljate Boga; inače pograbit ću vas bez spasenja:

Tko prinosi žrtvu hvale, taj štuje mene; čiji je život besprijekoran, tome pokazujem spasenje Božje."