Psalmi

Upravitelju pjevačkoga zbora; uz žice; poučna pjesma; od Davida.

Poslušaj Bože, molitvu moju i ne skrivaj se vapaju mojemu!

Pazi na me i daj mi odgovor! U jadu svojem lutam okolo, smeten sam

Zbog prijetnja neprijatelja, i vike bezbožnika; jer dižu na me zlo i u gnjevu progone me.

Srce mi se grči u grudima, spopadaju me strahovi smrti.

Strah i trepet nasrću na me, groza se svaljuje na me.

Tada želim: "Da bih imao krila golubinja: odletio bih odatle i mir bih našao!

Jest, daleko bih odletio u daljinu; pustinja bi mi bila postojbina.

Utočište bih brzo potražio sebi od bijesa bure, od vihora."

Upropasti ih, Svemogući, pometi im jezik, jer vidim nasilje i svađu u gradu.

Oni ga okružuju danju i noću kao svoje vlastite zidove; unutra vladaju zlodjela i nevolja,

Usred njega bezbožna djela, s trga njegova ne odlazi tlačenje i lukavstvo.

Jest, nije neprijatelj koji me tako grdi: to bih podnio; ne udara na me mrzitelj moj: ja bih se skrio od njega.

Ne, ti si, čovjek kao ja, prijatelj moj, pouzdanik moj.

S kojim sam pouzdano općio, u povorci svečanoj hodio u kuću Božju.

Neka ih dostigne smrt, neka živi siđu u podzemni svijet, jer je kuća njihova, srce njihovo puno zloće.

A ja prizivam Boga; Gospod će me spasiti!

Uveče, u jutro i u podne tužit ću i uzdisati; on će čuti glas moj;

Dušu će moju otkupiti za mir iz boja proti meni; jer ih je mnogo bilo oko mene.

Bog će čuti; duboko će ih saviti, on, koji stoluje odvijeka, jer se ne popravljaju, jer ne štuju Boga sa strahopoštovanjem.

Glatka je licemjerna riječ njegova, ali mu je svađa u srcu; riječi su njegove blaže od ulja, ali su mačevi.

Baci na Gospoda brigu svoju, i on će te uzdržati; on ne da da se pravednik ikad poljulja.

Ali one, Bože, rušiš u jamu grobnu; ljudi puni krvi i prijevare ne sastavljaju polovine dana svojih. A ja se uzdajem u tebe.