Psalmi

Kako je dobar Bog Izraelu, onima, koji su čista srca!

A meni umalo ne spotakoše noge, umalo se ne poskliznuše koraci moji.

Jer se uzbunih zbog bezbožnika videći, kako bezbožnici dobro žive.

Ne znaju oni za nevolju, zdravo im je i jao tijelo.

Ne kušaju boli drugih ljudi i ne muče se kao drugi ljudi.

Zato im je vrat obavijen ohološću kao ogrlicom, obučeni su u nasilje kao u haljine.

Iz zla srca rađa se zloća njihova, prepuni se loših naslada.

Rugaju se i govore pakosno, i s visine silom se groze

Usta svoja dižu već i u nebo, i jezik njihov pruža se po zemlji.

Zato se narod moj obraća k njima i pije izobilja vodu nauke njihove.

Govore: "Ah, kako bi to znao Bog? Zar uopće ima znanja u Svevišnjega?"

Eto, tako je s bezbožnicima; nesmetano jednako umnožavaju bogatstvo.

I tako sam uzalud držao čisto srce svoje i badava prao u nevinosti ruke svoje.

Zato me svaki dan pogađalo zlo, svako se jutro iznova podizala bol moja.

Kad bih pomislio: Govorit ću i ja tako, zaista bih radio na rodu djece tvoje bez ikakve vjernosti

Tada stadoh razmišljati, da bih to razumio; ali je to bilo mučno u očima mojim,

Dok najposlije uniđoh u tajnu Božju i vidjeh, kako oni skončaju.

Jer ti ih postavljaš na sklizavo tlo, i puštaš, da se raspadnu u ruševine.

Kako najednom potamnješe! Nestade ih; strahota ih upropasti.

Kao što slika sna iščezne, kad se probudi čovjek, tako ti, Bože, razbiješ sliku njihovu, kad ustaneš.

Zaista, kad je gorčina izjedala srce moje i bol oštro probadala nutrinu moju,

Tada sam bio kao živinče bez razbora; kao nijema stoka, tako sam stajao pred tobom.

Po savjetu svojemu vodio si me i poslije ćeš me odvesti u slavu.

A koga imam ja u nebu, osim tebe? Ništa me više ne veseli na zemlji!

Neka mi nestane tijela i srca, ostaje ipak Bog još branik srca mojega, baština moja dovijeka!

Jer evo, koji se udaljuju od tebe, idu u propast; koji ostave tebe, ti ih sve uništiš.

A za mene je dobro blizina Božja; u Svemogućega Gospoda stavljam samo svoje uzdanje, da opijevam sva djela tvoja.