Psalmi

Upravitelju pjevačkoga zbora; za Jedutuna; psalam Asafov.

Glasno vapijem k Bogu; moram vikati: glasno vapijem k Bogu.

Neka bi me čuo u dan nevolje moje! Svemogućega tražim: ispružena je bez prestanka neću ruka moja; duša moja ne da se utješiti.

Kad se spomenem Boga, moram uzdisati; kad razmišljam, klone srce moje.

Ne daš da mi se zaklopi oko; smeten sam, ne mogu se više mo

Spominjem se prošlih dana; sjećam se davnih godina.

Promišljam noću, mislim u svojemu srcu; tako pita duh moj:

"Zar će se dovijeka gnjeviti Svemogući i zar se više nikada neće smilovati?

Zar je zauvijek prestala milost njegova? Zar se je prekinula riječ njegova obećanja za sva pokoljenja?

Zar je zaboravio Bog milostiv biti, u gnjevu zatvorio milosrđe svoje?"

I rekoh: To je bol moja, da se je promijenila desnica Svevišnjega.

Spominjem se djela Gospodnjih; sjećam se negdašnjih čudesa tvojih.

Mislim o svim djelima tvojim; razmišljam velike radove tvoje.

Ti si Bog, koji činiš čudesa; ti si objavio moć svoju narodima.

Mišicom svojom otkupio si narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.

Vidješe te vode, Bože, vidješe te i ustreptaše; valovi zahukaše.

Oblaci su i izlijevali rijeke, u oblacima je grmio grom, munje su tvoje sijevale tamo i ovamo.

Čuj, štropot kola tvojih! Munje su osvjetljivale svijet; zemlja se je tresla i njihala.

Po moru je išao put tvoj, po silnim vodama staza tvoja; a traga tvojega nije poznavao nitko:

Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.