Psalmi
Psalam 88
Pjesma; psalam sinova Korahovih; upravitelju pjevačkoga zbora; po napjevu: "Bolest" u zboru; poučna pjesma; od Hemana, Ezrahijca.
Gospode, Bože spasenja mojega, danju vapijem i noću pred tobom.
Neka dođe preda te molitva moja, prigni uho svoje k vapaju mojemu!
Jer je duša moja puna jada; život je moj blizu carstvu mrtvih.
Već me broje među one, koji umiru; ja sam kao čovjek bez
Ostavljen sam među mrtvima, sličan ubijenima, koji počivaju u grobu, kojih se više ne spominješ, koji su od ruke tvoje odsječeni.
Ti si me rinuo duboko u podzemni svijet, u tmine, u dubine.
Oteža mi gnjev tvoj, sve valove svoje pustio si da buče.
Udaljuješ od mene prijatelje moje, učini da im omražen budem; uhvaćen sam i ne mogu van.
Oči se moje gase od bijede; dan la dan vapijem k tebi, Gospode, k tebi pružam ruke svoje:
Hoćeš na mrtvima još činiti čudesa? Ustaju li sjene, da te slave?
Je li se u grobu slavi dobro ta tvoja, u carstvu mrtvih vjernost tvoja?
Hoće se u tami navješćivati upravljanje tvoje, pravednost tvoja u zemlji zaboravi?
Ali ja, Gospode, vapijem k tebi; već u rano jutro penje se k tebi molitva moja.
Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju i skrivaš od mene lice svoje?
Mučim se i umirem od mladosti, podnosim strahote tvoje bez pomoći.
Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje pritiskuju me,
Optječu me kao voda svaki dan, stežu me odasvud.
Udaljuješ od mene prijatelja i druga; samo je mrak drug moj.