Psalmi

Pjesma; psalam sinova Korahovih; upravitelju pjevačkoga zbora; po napjevu: "Bolest" u zboru; poučna pjesma; od Hemana, Ezrahijca.

Gospode, Bože spasenja mojega, danju vapijem i noću pred tobom.

Neka dođe preda te molitva moja, prigni uho svoje k vapaju mojemu!

Jer je duša moja puna jada; život je moj blizu carstvu mrtvih.

Već me broje među one, koji umiru; ja sam kao čovjek bez

Ostavljen sam među mrtvima, sličan ubijenima, koji počivaju u grobu, kojih se više ne spominješ, koji su od ruke tvoje odsječeni.

Oteža mi gnjev tvoj, sve valove svoje pustio si da buče.

Udaljuješ od mene prijatelje moje, učini da im omražen budem; uhvaćen sam i ne mogu van.

Oči se moje gase od bijede; dan la dan vapijem k tebi, Gospode, k tebi pružam ruke svoje:

Hoćeš na mrtvima još činiti čudesa? Ustaju li sjene, da te slave?

Je li se u grobu slavi dobro ta tvoja, u carstvu mrtvih vjernost tvoja?

Hoće se u tami navješćivati upravljanje tvoje, pravednost tvoja u zemlji zaboravi?

Ali ja, Gospode, vapijem k tebi; već u rano jutro penje se k tebi molitva moja.

Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju i skrivaš od mene lice svoje?

Mučim se i umirem od mladosti, podnosim strahote tvoje bez pomoći.

Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje pritiskuju me,

Optječu me kao voda svaki dan, stežu me odasvud.

Udaljuješ od mene prijatelja i druga; samo je mrak drug moj.