Psalmi

Poučna pjesma; od Etana, Ezrahijca.

Svagda ću pjevati milosti Gospodnje, od koljena na koljeno javljat ću glasno vjernost tvoju.

Jer si rekao: "Zavjet milosti ima da traje dovijeka!" Kao nebo stoji tvrdo vjernost tvoja:

"Učinih zavjet s izabranim svojim; zakleh se Davidu, slugi svojemu:

Dovijeka ću utemeljiti pleme tvoje, prijestolje tvoje podignuti za sva vremena!"

Tada su slavila nebesa, Gospode, čudesa tvoja i vjernost tvoju u zajednici svetoj:

Jer tko je u oblacima ravan Gospodu, tko li je sličan Gospodu među sinovima Božjim?

Bogu, koji je strahovit u vijeću svetih, silno uzvišen iznad sviju oko njega.

Gospode, Bože nad vojskama, tko je tako jak, Gospode, kao ti, kao vjernost tvoja oko tebe?

Ti vladaš nad slom morskom; huku valova njegovih ti krotiš.

Ti zgazi Rahab kao potučenoga, jakom mišicom razasu neprijatelje svoje.

Tvoje je nebo, tvoja i zemlja; ti sazda svijet i što je god u njemu.

Ti stvori sjever i jug; Tabor i Hermon raduju se imenu tvojemu.

Mišica puna i junačke snage tvoja je; ruka je tvoja jaka, desnica tvoja ispružena.

Stupovi su prijestolju tvojemu pravo i pravednost; pred tobom stupaju milost i vjernost.

Blagoslovljen je narod, koji zna poklike štovanja, koji ide u svjetlosti lica tvojega, Gospode!

Imenu tvojemu raduje se uvijek; pravednost ga tvoja uzvisuje.

Fer si ti sjajna snaga naša, po milosti tvojoj raste moć naša.

Jer je Gospod zaštitnik naš, kralj naš Svetac Izraelov.

Jednoć si govorio u viđenju pobožnima svojim ovako: "Poslah pomoć jednome junaku, uzvisih jednoga mladića iz naroda.

Davida nađoh sebi za slugu, pomazah ga svetim uljem svojim.

Zato će ruka moja biti s njim, i mišica moja krijepit će ga.

Nikad ga neće neprijatelj nadvladati; bezbožnik ga neće potlačiti.

Neprijatelje ću njegove pred njim potrti, mrzitelje ću njegove poraziti.

Pratit će ga vjernost moja i milost moja; njegova će moć rasti po imenu mojemu.

Pružit ću na more ruku njegovu, na rijeke desnicu njegovu.

On me smije zvati: Otac moj ti si! Bog moj, branik spasenja mojega!

Dovijeka ću mu sačuvati milost svoju; zavjet moj s njim stajat će čvrsto.

Potomstvo ću njegovo uzdržati u vijeke, prijestolje njegovo, dokle stoji nebo.

Ali ako sinovi njegovi ostave zakon moj i ne idu za naredbama mojim,

Ako oskvrne zapovijedi moje i ustanove moje ne sačuvaj,

Onda ću pokarati prutom otpad njihov i bičevima bezakonje njihovo.

Ali milosti svoje neću uzeti od njega i neću prevrnuti vjernošću svojom:

Nikada neću pogaziti zavjeta svojega, i što su izrekla usta moja, neću poreći.

Svetošću svojom prisegao sam ovo: Nikada neću slagati Davidu:

Potomstvo će njegovo ostati dovijeka i prijestolje njegovo kao sunce preda mnom!

Kao mjesec trajat će zauvijek, kao nebo opstojati u sva vremena!,

Pa ipak sad si odbacio, prezreo, gnjevom progonio, koga si pomazao.

Zabacio si zavjet sa slugom svojim, krunu si njegovu u prah bacio, oskvrnio.

Srušio si sve zidove njegove, razrušio tvrđave njegove.

Sad ga plijeni, tkogod onuda prođe, postade podsmijeh susjedima svojim.

Uzvisio si desnicu tlačitelja njegovih, obradovao si sve neprijatelje njegove.

Otupio si oštricu mača njegova i nijesi mu dao da pobijedi u boju.

Oduzeo si mu sjajno žezlo, prijestolje njegov srušio na zemlju.

Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu.

Dokle ćeš se, Gospode, posve kriti, zar da kao oganj plane gnjev tvoj?

Spomeni se, Gospode: "Što je živo kako si ni na što stvorio svu djecu čovječju?

Gdje je čovjek, koji bi ostao na životu, a da ne mora vidjeti smrt; koji izbavlja život svoj od moći podzemnoga svijeta?

Gdje su prijašnje milosti tvoje, Svemogući, što si ih u vjernosti prisegao Davidu?

Svemogući, spomeni se sramote sluga svojih, koju nosim u njedrima svojim kod mnogih naroda,

Kojom neprijatelji tvoji, Gospode, grde tebe, kojom ruže zapovijed pomazanika tvojega!

Neka je blagoslovljen Gospod u vijeke! Amen! Amen!