Psalmi

Molitva; od Mojsija, čovjeka Božjega.

Svemogući, ti si nam utočište, ti si to bio u sva vremena!

Prije nego postadoše gore, i prije nego si sazdao zemlju i svijet, odvijeka dovijeka ti si, Bože!

Ti povraćaš čovjeka u prah i govoriš: "Vratite se, djeco čovječja!"

Jest, u tvojim je očima tisuća godina kao dan jučerašnji, što je prošao, kao straža noćna.

Ujutro procvate i uzraste; uvečer se pokosi i osuši.

Tako nas nestaje ispred gnjeva tvojega, i pred jarosti tvojom smetemo se.

Stavljaš zla djela naša sebi pred oči, tajnu krivnju našu pred svjetlost lica svojega.

Tako hite svi dani naši u gnjevu tvojemu; godine naše iščeznu kao misao.

Vrijeme života našega traje sedamdeset godina, i osamdeset godina, ako dođe visoko; a ipak je dobit njihova jedino muka i nevolja; jer brzo prolazi, i mi odlijećemo.

Tko zna silu gnjeva tvojega i jarost tvoju, da bi te se kao što treba bojao?

Nauči nas dakle brojiti dane naše, da dobijemo srce mudro!

Povrati se, Gospode! Dokle ćeš još? Smiluj se slugama svojim!

Doskora nas okrijepi milošću svojom, da se radujemo i veselimo u sve dane svoje!

Obraduj nas za one dane, kad si nas ponizio, za godine, kad smo gledali nesreću!

Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, slava tvoja na djeci njihovoj!

Neka vlada nad nama dobrota Gospoda, Boga našega; daj nam uspjeh djelu ruku naših, jest, daj uspjeh djelu ruku naših!