Izlazak (Druga knjiga Mojsijeva )



Izlazak, glava 15


Радосна песма Израиљаца

Tada zapjeva Mojsije sa sinovima Izraelovim u hvalu Gospodu ovu pjesmu. Pjevali su ovako: "Pjevat ću Gospodu, jer je veoma silan; konja i konjanika baci u more!


Bog je jakost moja i pjesma moja, jer mi postade spasitelj! To je Bog moj, zato ću ga slaviti! Bog oca mojega, zato ću ga veličati!


Jak je u boju Gospod, ime mu je Gospod!


Kola faraonova i vojsku njegovu pobaca u more. Cvijet boraca njegovih utonu u Crvenom moru.

Tweet thisPost on Facebook

Valovi ih pokriše kao kamen propadoše u dubinu.

Tweet thisPost on Facebook

Desnica tvoja, Gospode, silna je jakošću; desnica tvoja, Gospode, satre neprijatelja!


Puninom veličanstva svojega srušio si protivnike; pustio si gnjev svoj i prožderao ih kao strnjiku!


Od daha nosa tvojega nabujaše vode visoko kao nasip stadoše valovi, stvrdnuše se valovi u moru.


Neprijatelj tada pomisli: 'Potjerat ću ih, stignut ću ih, razdijelit ću plijen; nasitit će ih se pohota moja; trgnut ću mad svoj, uništit će ih ruka moja!'


Ti dahnu dahom svojim, i more ih proguta; kao olovo utonuše u vodi silovitoj!


Tko je od bogova kao ti, Gospode, tko je kao ti, tako sjajan u veličanstvu divnom? Tako strahovit u djelima slavnim, čudesna su djela tvoja!


Ti samo pruži desnicu svoju, i ona već proždrije zemlju!

Tweet thisPost on Facebook

Milošću svojom vodio si narod, što si ga oslobodio; vodio si ga jakošću svojom u sveti stan svoj.


Čuše to narodi i zadrhtaše; muka spopade stanovnike filistejske.


Knezovi se edomski prestrašiše, drhtanje spopade vođe moapske; svi se stanovnici kanaanski uplašiše.


Strah i trepet spopade ih; od jakosti ruke tvoje kamenom se okameniše. Tako prođe, o Gospode, narod tvoj; tako prođe narod tvoj, što si ga zadobio.


Ti ga odvede i zasadi na gori, koja je svojina tvoja, na mjestu, što si ga, Gospode, stvorio za stan sebi, u Svetištu, što su ga, Gospode, gradile ruke tvoje.


Gospod je kralj u vjekove!"

Tweet thisPost on Facebook

Kad naime konji faraonovi, kola njegova i sprege njegove uđoše u more, povrati Gospod na njih vode morske, a uto sinovi Izraelovi prijeđoše po suhu posred mora.

Tweet thisPost on Facebook

Tada uze proročica Mirjama, sestra Aronova, talambas u ruku, i sve žene njoj se pridružiše s talambasima i u kolu.


Mirjam im je naprijed pjevala: "Pjevajte Gospodu, jer je silan. Konje i konjanike pobaca on u more!"

Tweet thisPost on Facebook

Mojsije podiže sinove Izraelove od Crvenoga mora, i otidoše dalje u pustinju Šur, i putovali su tri dana u pustinji, a ne nađoše vode.

Tweet thisPost on Facebook

Kada dođoše u Maru, ne mogoše piti vode u Mari, jer je bila gorka. Zato se prozva Mara.


Narod je mrmljao proti Mojsiju i govorio: "A što ćemo piti?"

Tweet thisPost on Facebook

I on zavapi Gospodu, i Gospod mu pokaza drvo. Kad ga baci u vodu, postade voda slatka. Ondje mu dade zakon i pravo, i ondje ga stavi na kušnju.


On reče: "Ako doista budeš rado slušao glas Gospoda, Boga svojega, i ako budeš činio, što je pravo u očima njegovim, i ako se pokoriš zapovijedima njegovim i ispuniš sve uredbe njegove, onda nijedne od onih bolesti, što sam ih stavio na Egipat, neću pustiti na tebe. Dapače ja, Gospod, bit ću spasitelj tvoj."


Nato dođoše u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma, i tu se utaboriše kod vode.







This goes to iframe