Izlazak (Druga knjiga Mojsijeva )
Izlazak, glava 2
Neki muž iz kuće Levijeve otide i oženi se djevojkom plemena svojega.
Žena zatrudnje i rodi sina. Kad ona vidje, da je lijep, skrivala ga je tri mjeseca.
A kad ga nije mogla dulje skrivati, uze za njega košaricu od papirusove trstike, zamaza je dobro asfaltom i smolom, metnu dječaka u nju i stavi je u trsku kraj Nila.
Sestra njegova stajala je podalje, da vidi što će biti od njega.
Tada dođe kći faraonova na Nil, da se kupa, dok su sluškinje njezine hodale po obali Nila, ugleda ona košaricu u trsci, i posla sluškinju svoju tamo da je donese.
Kada je otvori, vidje dijete, a to, bio dječak i plakao. Sažali joj se i pomisli: "To je jedno od djece hebrejske."
Tada upita sestra njegova kćer faraonovu: "Hoćeš li da idem i da ti dovedem dojkinju Hebrejku, da doji dijete?"
Odgovori joj kći faraonova: "Idi!" I otide djevojčica i dovede mater dječakovu.
Njoj reče kći faraonova: "Uzmi ovog dječaka i doji ga, a ja ću ti za to platiti!" Žena uze dječaka i dojila ga.
Kad dječak posta veći, donese ga natrag kćeri faraonovoj. Ona ga uze kao sina i nadjenu mu ime Mojsije, jer ona reče, "iz vode sam ga izvadila."
U ono vrijeme, kad je bio Mojsije odrastao, posjeti on jednoga dana zemljake svoje i vidje, kako moraju raditi teške poslove. Kad opazi, kako je jedan Egipćanin povalio jednoga od njegovih zemljaka hebrejskih.
Obazre se na sve strane, i kad vidje, da nema nikoga u blizini, ubi Egipćanina i zatrpa ga u pijesak.
Drugi dan izađe on opet van, i gle, pravo se posvadila dva Hebreja; i on doviknu onomu, koji je imao krivo: "Zašto tučeš zemljaka svojega?"
A on reče: "Tko je tebe postavio za poglavara i suca nad nama? Hoćeš li i mene ubiti kao Egipćanima?" Mojsije se uplaši; jer pomisli: "Tako se je ipak to saznalo."
Faraon je to čuo i htio je Mojsija pogubiti. Ali Mojsije pobježe isred lica faraonova i nastani se u zemlji midjanskoj. On sjedne i odmarao se na jednom studencu.
Svećenik midjanski imao je sedam kćeri. One dođoše zahvatiti vode i napuniti korita, da napoje ovce oca svojega.
A tada dođoše pastiri i zatjeraše ih. Mojsije ustade, obrani ih i napoji im ovce.
I kad se one vratiše k ocu svojemu Reuelu, upita on: "Što se danas tako brzo vratiste?"
Odgovoriše: "Jedan Egipćanin obrani nas od pastira i pomože nam zahvatiti vode i napojiti ovce."
A on reče kćerima svojim: "Pa gdje je? Zašto ostaviste tamo toga čovjeka? Zovnite ga, da jede s nama!"
Mojsije se skloni da ostane kod onoga čovjeka. Ovaj dade Mojsiju kćer svoju Ziporu za ženu.
Kad mu ona rodi sina, nadjenu mu on ime Geršom; jer reče: "Gost sam u zemlji tuđoj."
Prođe dugo vremena, pa umrije kralj egipatski. A sinovi Izraelovi uzdisali su još uvijek pod teškim poslom i vapili su glasno za pomoć, a vapaj njihov diže se od ropstva k Bogu.
Bog je čuo vapaje njihove, i opomenu se Bog zavjeta svojega s Abrahamom, Izakom i Jakovom.
Bog pogleda na sinove Izraelove, i Bog se zauze za njih.
