Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )

Tko ljubi opomenu, ljubi znanje; tko mrzi na ukor, luđak je.

Dobar čovjek dobiva milost kod Gospoda, a spletkaša osuđuje.

čovjek se ne utvrđuje bezbožnošću; korijen pravednika ne pomiče se nikada.

Vrijedna je žena kruna mužu svojemu; zla je kao gnjilež u kostima njegovim.

Mišljenje pravednikovo ide samo za pravdom; spletke bezbožnika samo za prijevarom.

Riječi bezbožnika vrebaju krv, a usta pravednika spase ih.

Bezbožnici padaju, i nema ih više, a kuća pravednikova ostaje.

Prema razboritosti svojoj hvali se čovjek, a tko je smeten, izvrgnut je ruglu.

Bolje je malen biti i svoj kruh imati, negoli Gospod biti nemati što jesti.

Pravednik se brine za ono, što treba živinče njegovo, a u bezbožnika je srce bez osjećaja.

Tko obraduje polje svoje, taj će jesti do sitosti, a tko trči za besposlicama, bezuman je.

Tvrđava bezbožnika srušit će se, a korijen pravednika traje.

Zlu je čovjeku zamka u grijehu usana njegovih, a pravednik izmakne tjeskobi.

Od ploda riječi svojih nasitit će se svaki obilno; po djelu ruku njegovih Plaća se čovjeku.

Luđaku se čini pravi put njegov, a mudar čovjek prima nauku.

Luđak pokaže gnjev svoj na mjestu, a mudri pokriva uvredu.

Tko govori istinu, govori što je pouzdano; lažljiv svjedok donosi samo prijevaru.

Govor nekoga probada kao ubodi mača, a jezik mudrih donosi iscjeljenje.

Istinita usta stoje dovijeka, a lažni jezik samo jedan čas.

Prijevara vlada u srcu onih, koji snuju nesreću, a koji svjetuju na dobro, dožive radost.

Nikakva nesreća ne zadesi pravednika, a bezbožnici su puni nesreće.

Lažne usne mrske su Gospodu; tko istinu mio mu je.

Pametan čovjek skriva svoje znanje, a srce luđaka izvikuje ludost svoju.

Ruka će marljiva čovjeka vladati, a lijena mora robovati.

Briga u srcu pritiskuje čovjeka, a dobra ga riječ razvedri,

Pravednik istražuje svoju pašu, a put bezbožnika vodi u zabludu.

Lijenčina ne ulovi svoju zvijer; marljivoga čovjeka dopadne dobro dragocjeno.

Staza pravednosti vodi k životu, a put opačine k smrti.