Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )

Mudar sin prima pouku, a podsmjevač ne sluša ukora.

Od ploda riječi svojih nasitit će se svaki obilno; nevjernome čovjeku hoće se nasilja.

Tko čuva usta svoja, čuva život svoj; tko razvaljuje usne svoje, propada.

Puna je želja, ali bez uspjeha, duša lijenčine; želja se marljivih ljudi obilno utiša.

Lažna riječ mrska je pravedniku, a bezbožnik upada u porugu i sramotu.

Pravda štiti život nedužan; bezbožnost uništava grješnike.

Gdjekoji se gradi bogat, a nema ništa, gdjekoji siromašan, a ima velik imetak.

U bogatstvu njegovu otkup je za život njegov, a siromah ne treba slušati prijetnju.

Veselo gori svjetlo pravednika, a svjetiljka se bezbožnika ugasi.

Od oholosti biva samo svađa; tko se dade svjetovati, taj je mudar.

Naglo zgrabljeno imanje prođe, a tko samo skuplja rukom, postane bogat.

Dugo nadanje razboli srce, a drvo je života želja ispunjena.

Tko prezire opomenu, sam sebi škodi; tko ima strahopoštovanje prema zapovijedi, toga dopadne plaća.

Nauka je mudroga izvor života, da se umakne zamkama smrti.

Dobro ponašanje donosi milost, a put je nevjernih ljudi tvrd kao kamen.

Pametan čovjek čini sve promišljeno, a luđak se diči svojom ludošću.

Bezbožan glasnik pada u nesreću, a vjeran, glasnik donosi spasenje.

Siromaštvo i sramota stignu onoga, koji prezire ukor, a tko pazi na pouku, dođe do časti.

Ispunjena je želja slast srcu, a luđacima je mrsko kloniti se oda zla.

Opći s mudrima i bit ćeš mudar; a tko se druži s luđacima, zlo će proći.

Unučadi ostavlja dobar čovjek baštinu, a grješnikovo imanje čuva se pravedniku.

Krčevina siromaha donosi izobilja hrane, a nepravda neke upropasti.

Tko štedi prut, ne ljubi sina svojega, a tko ga ljubi, kara ga za vremena,

Pravednik ima za pojesti, dok se ne nasiti; trbuh bezbožnicima mora životariti.