Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )
Mudre izreke, glava 14
Mudrost žena sagradi sebi kuću; a ludost je raskopa vlastitim rukama.
Tko radi pošteno, boj se Gospoda, a tko ide stranputicom, prezire ga.
U ustima je luđaka prut za oholost njegovu, a čovjeku mudrome usne su njegove zaštita.
Gdje nema volova, nema žita, a obilna je ljetina od snage volova.
Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok iznosi laži.
Podsmjevač traži mudrost, ali uzalud, a razumnomu je lahko naći znanje.
Idi od luđaka, jer ne čuješ nikakve pametne riječi!
U tom je mudrost pametnoga, da pazi na put svoj, a stranputica je ludost luđaka.
Luđaku je šala grijeh; među pravednima vlada dobar sporazum.
Srce samo pozna vlastiti bol svoju; u radost njegovu ne umiješa se tuđin.
Dom će bezbožnika propasti, a šator će pravednika procvasti.
Gdjekoji se put učini jednome ravan, a kraj su mu staze smrti.
l kod smijeha može se srce žalostiti, i veselju je kraj žalost.
Za življenje svoje prima odmetnik plaću, a tako i čovjek dobar za djela svoja.
Lud vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korake svoje.
Mudar ima strahopoštovanje i l kloni se oda zla, a lud ide preko toga i osjeća se sigurnim.
Čovjek jedljiv učini ludost, a razborit je strpljiv.
Luđaci ostaju u ludosti svojoj, a mudri se kite znanjem.
Pred dobrima moraju se zli prignuti, i bezbožnici moraju stajati na vratima pravednika.
I prijatelju svojemu mrzak je siromah, a mnogo ih je, koji ljube bogataša,
Tko prezirno postupa s bližnjima svojim, griješi; blagoslovljen je onaj, koji se smiluje siromahu!
Ne idu li stranputicom, koji smišljaju zlo? A koji misle na dobro žanju ljubav i vjernost.
U svakom radu ima dobitka, a puste riječi donose samo gubitak.
Kruna je mudrih bogatstvo njihovo, a ludost luđaka ostaje ludost.
Izbavitelj je života istiniti svjedok; a tko iskazuje laži, kvaritelj je.
U strahu je Gospodnjem pouzdanje jakomu; i djeci njegovoj pruža zaštitu.
Strah je Gospodnji izvor životu; on pomaže izbjeći zamkama smrti,
Na mnoštvu naroda počiva slava kralju; pad je knezu, kad nema ljudi.
Dugotrpan čovjek pokazuje mnogu mudrost; čovjek jedljiv počini ludost za ludošću.
Život je tijelu srce mirno, a strast je kao gnjilež u kostima.
Tko pritiskuje siromaha, huli na Stvoritelja njegova, a poštuje ga, tko se smiluje siromahu.
Po zloći svojoj dolazi bezbožnik do pada, a pravednik ostaje još utješen i na smrti.
U srcu razumnoga počiva razboritost, a što je u nutrini luđakovoj, pokaže se.
Pravednost podiže narod, a opačina je sramota narodima.
Mio je kralju razuman sluga, a gnjev njegov pogodi nevaljalca.
