Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )
Mudre izreke, glava 14
Mudrost žena sagradi sebi kuću; a ludost je raskopa vlastitim rukama.
Tko radi pošteno, boj se Gospoda, a tko ide stranputicom, prezire ga.
U ustima je luđaka prut za oholost njegovu, a čovjeku mudrome usne su njegove zaštita.
Gdje nema volova, nema žita, a obilna je ljetina od snage volova.
Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok iznosi laži.
Podsmjevač traži mudrost, ali uzalud, a razumnomu je lahko naći znanje.
Idi od luđaka, jer ne čuješ nikakve pametne riječi!
U tom je mudrost pametnoga, da pazi na put svoj, a stranputica je ludost luđaka.
Luđaku je šala grijeh; među pravednima vlada dobar sporazum.
Srce samo pozna vlastiti bol svoju; u radost njegovu ne umiješa se tuđin.
Dom će bezbožnika propasti, a šator će pravednika procvasti.
Gdjekoji se put učini jednome ravan, a kraj su mu staze smrti.
l kod smijeha može se srce žalostiti, i veselju je kraj žalost.
Za življenje svoje prima odmetnik plaću, a tako i čovjek dobar za djela svoja.
Lud vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korake svoje.
Mudar ima strahopoštovanje i l kloni se oda zla, a lud ide preko toga i osjeća se sigurnim.
Čovjek jedljiv učini ludost, a razborit je strpljiv.
Luđaci ostaju u ludosti svojoj, a mudri se kite znanjem.
Pred dobrima moraju se zli prignuti, i bezbožnici moraju stajati na vratima pravednika.
I prijatelju svojemu mrzak je siromah, a mnogo ih je, koji ljube bogataša,