Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )

Tko se hoće rastaviti, pronađe kakvu izliku; svim sredstvima dovodi do svađe.

Luđaku nije mila razboritost, nego samo objavljivanje njegovih misli.

Gdje uniđe bezbožnost, ondje se smjesti i sramota, i prezir dođe sa sramotom.

Kao duboke vode riječi su iz usta gdjekojeg čovjeka, žuborpotok, izvor mudrosti.

Nije pravo zauzimati se za krivca i onoga koji je pravedan, otjerati sa suda.

Usne luđaka upuštaju se u svađu, i usta njegova viču za batinom.

Luđaku su usta njegova na propast, i usne su njegove zamka životu njegovu.

Riječi su klevetnika kao poslastica; one ulaze u nutrinu tijeka.

I tko je u poslu nemaran, brat je onome, koji ruši.

Ime je Gospodnje tvrda Kula; pravednik uteče u nju i skriven je.

Posjed bogatoga njemu je jaka tvrđava i kao visok zid po mišljenju njegovu.

Pred padom čovjeka ide oholost, a pred časću ide poniznost.

Dadne li tko odgovor, prije nego je još pravo čuo, onda mu se to računa kao ludost i sramota.

Muževno srce podnosi bol svoju, a slomljeno srce - tko ga može podnositi?

Srce razumno nabavi sebi mudrost; uho mudroga teži za, znanjem.

Darovi otvore čovjeku vrata i put i pribave mu pristup k velikašima.

U raspri svojoj ima prvi pravo; ali tada dođe protivnik njegov i opovrgne ga.

Raspre poravna ždrijeb, pa i među mogućnicima odluči.

Brat, koji je uvrijeđen, jači je od tvrdoga grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.

Svaki se siti plodom usta svojih; dohotkom usana svojih siti se.

Smrt i život u vlasti su jezika; tko ga upotrijebi marljivo, uživat će plod njegov.

Proseći moli siromah, a bogataš odgovara tvrdo.

Ima prijatelja, koji su na propast; a gdjekoji je prijatelj privrženiji od brata.