Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )
Mudre izreke, glava 19
Siromah, koji hodi u nedužnosti svojoj, bolji je nego jedan, koji govori naopako i ludo.
Nedostatak u znanju oda zla je, a tko je prebrz, posrne sigurno.
Vlastita ludost razara osnove čovjeku, a ipak se srce njegovo gnjevi na Gospoda.
Bogatstvo pribavlja uvijek više prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.
Lažan svjedok ne izlazi bez kazne; tko govori laž, ne izmakne sudu.
Mnogi traže milost odličnika, i svaki je odan čovjeku darežljivu.
Na siromaha mrze sva braća njegova; koliko se više udaljuju od njega prijatelji njegovi! Hlepi za riječima, što ne znače ništa.
Tko pribavi razboritost, ljubi život svoj; tko sačuva razum, nalazi sreću.
Lažan svjedok ne izlazi bez kazne; tko govori laž, propada.
Dobro življenje ne pristaje luđaku; još manje slugi, da vlada knezovima.
Strpljivim čini čovjeka razboritost; čast mu je mimoići krivnje.
Srdžba je kraljeva kao rika lava; a milost je njegova kao rosa na bilje.
Lud je sin nesreća ocu svojemu; svađe su žene kao neprestano prokišnjavanje.
Kuća i imanje baštine se od djedova, a od Gospoda dolazi razumna žena.
Lijenost upada u dubok san, i čovjek nemarljv mora gladovati.
Tko drži zapovijedi, čuva život svoj; tko ne pazi na putove svoje, ide u propast.
Tko se smiluje siromahu, pozaima Gospodu, i platit će mu za dobročinstvo njegovo.
Pokaraj sina svojega, jer još ima nade; ali neka ti ne padne na um, da ga usmrtiš.
Tko je jedljiv, taj mora to okajati; jer ako ga štediš, učiniš samo još gore.
Poslušaj savjet i primi ukor, da poslije budeš mudar!
U srcu čovjeka mnogo ima osnova, ali će samo uspjeti odluka Božja.
Čovjek je radostan, kad čini dobro; a bolje je siromašan biti nego prijevaran.
Strah Gospodnji vodi k životu; u koga je on, toga ne posjećuje nesreća.
Je li lijenčina umočio ruku svoju u zdjelu, ne prinosi je više k ustima svojim.
Udari li se podsmjevač, ludi će se opametiti; ukori li se razuman, on prima razboritost.
Tko zlostavlja oca, mater goni, taj je sin, koji nadi ružno i sramotno.
Nemoj, sine moj, slušati nauke, koja odvodi od riječi razumnih!
Nevaljao svjedok podsmijeva se pravdi, i usta bezbožnika proždiru zlodjela.
Za podsmjevače gotovi su kazneni sudovi, i udarci za leda luđakova.