Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )



Mudre izreke, glava 27


Ne hvali se sutrašnjim danom; jer ne znaš, što može dan donijeti.


Neka te hvali drugi, a ne tvoja vlastita usta; stranac, a ne tvoje vlastite usne!

Tweet thisPost on Facebook

Težak je kamen, teret je pijesak; ali je gnjev na luđaka teži od obojega.


Jarost je divlja, i gnjev je bijesan; ali tko bi mogao odoljeti ljubomoru?


Bolji je javni ukor nego tajna ljubav.


Udarci iz ruke prijatelja dobro su mišljeni; ali su lažni cjelovi mrziteljevi.


Tko je sit, gazi nogama i med samotok; a gladnu je čovjeku sve gorko slatko.

Tweet thisPost on Facebook

Kakva je ptica, koja odleti iz svojega gnijezda, takav je čovjek, koji bježi iz svojega zavičaja.


Ulje i kad razveseli srce; isto tako slatka utjeha prijatelja iz srca, što svjetuje vjerno.

Tweet thisPost on Facebook

Ne ostavljaj prijatelja svojega i prijatelja oca svojega i ne idi u kuću brata svojega u dan nesreće tvoje; jer bolji je susjed u blizini nego brat u daljini.

Tweet thisPost on Facebook

Budi mudar, sine moj, i obraduj srce moje, da mogu odgovoriti onomu, koji me ruži.


Pametan čovjek vidi pogibao i skrije se; a ludi idu dalje i imaju štetu.


Uzmi mu haljinu njegovu, jer je jamčio za drugoga; plijeni njega mjesto tuđinca!

Tweet thisPost on Facebook

Tko pozdravlja prijatelja svojega naglas rano u jutro, prima mu se to za kletvu.


Neprestano kapanje u vrijeme dažda, i žena svadljiva jedno su isto.

Tweet thisPost on Facebook

Tko je ustavlja, ustavlja vjetar i hvata ulje svojom desnicom.

Tweet thisPost on Facebook

Gvožđe se oštri gvožđem; tako se oštri čovjek na drugome.

Tweet thisPost on Facebook

Tko goji smokvu, uživat će plodove njezine; tko čuva gospodara svojega, visoko se poštuje.


Kako se u vodi kreće lice prema licu, tako stoj srce jednoga čovjeka prema drugome srcu.

Tweet thisPost on Facebook

Carstvo mrtvih i propast ne mogu se zasititi; isto se tako oči čovjeka ne mogu zasititi.


Srebro se kuša u topionici i zlato u peći; a čovjek se poznaje po glasu, što ga ima.


Kad bi luđaka i tučkom tucao u stupi s zrnjem, ne bi ipak otišla od njega ludost njegova.

Tweet thisPost on Facebook

Pazi na ovce svoje i staraj se za stada svoja!

Tweet thisPost on Facebook

Jer bogatstvo ne traje dovijeka; i baštini li se kruna kroz sve naraštaje?

Tweet thisPost on Facebook

Kada je trava iščeznula, zelen se svježa pokazala, bilje se po planinama skupilo,

Tweet thisPost on Facebook

Tada ti janjci daju odjeću i jarci kupovnu cijenu za njivu.

Tweet thisPost on Facebook

I puno ima mlijeka kozjega tebi i kući tvojoj za hranu i za prehranu tvojim sluškinjama.

Tweet thisPost on Facebook






This goes to iframe