Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )

Čovjek, koji unatoč svemu karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput će propasti i neće mu biti spasenja.

Imaju li pravednici moć, veseli se narod; a vladaju li bezbožnici, jadikuju ljudi.

Tko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a tko se druži s bludnicama, rasipa svoj imetak.

Kralj, koji je pravedan, daje svojoj zemlji opstanak a koji istikuje poreze, satire je.

čovjek, koji laska bližnjemu svojemu, razapinje mrežu nogama njegovim.

U grijehu je zla čovjeka zamka; a pravednik se smije radovati i veseo biti.

Pravednik uvažava parbu siromašnih, a bezbožnik ne zna za sućut.

Podsmjevači pobunjuju grad, a mudri utišavaju bunu.

Prepire li se pravednik s luđakom, onda ovaj bjesni i smije se; a mira nema.

Svu svoju zlu volju izlijeva luđak, a mudri usteže svoj gnjev.

Ako vladalac sluša lažne riječi, onda sve sluge njegove postaju bezbožnici.

Siromah i tlačitelj živu jedan uz drugoga; Gospod daje obojici očinji vid.

Kralj, koji pravedno sudi siromasima, njegovo će prijestolje stajati dovijeka.

Prut i ukor daju mudrost, a dijete prepušteno samomu sebi sramoti mater svoju.

Jesu li bezbožnici na vlasti, umnožavaju se opačine; ali pravednici dožive radosno propast njihovu,

Karaj sina svojega, tada ti on pribavlja miran život i donosi milinu srcu tvojemu.

Bez objave razuzdava se narod; a blagoslovljen je onaj, koji drži zakon.

Samim riječima ne da se odgojiti sluga; jer ako ih i razumije, opet ne sluša.

Vidiš li čovjeka nagla u riječima svojim: luđak ima, više nade nego on.

Ako tko od mladosti mazi slugu svojega, onda će bijeda biti svršetak njegov,

Gnjevljiv čovjek izaziva svađu; naprasit počini mnogo zla.

Ponizit će čovjek oholost njegova, a ponizan dokazi do časti.

Tko dijeli s kradljivcem, taj mrzi na svoju dušu; čuje kletvu i ništa ne otkriva.

Strah od ljudi meće zamke; a tko se uzda l Gospoda, skriven je.

Mnogi traže naklonost vladaočevu, ali od Gospoda dokazi svako mu pravo njegovo.

Gad je pravedniku bezbožnik, a bezbožniku je pravednik gad.