Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )

Sine moj, pripazi na mudrost moju! Prigni uho svoje k razboritosti mojoj!

Tako se držiš mudrosti i čuvaš stegu usnama svojim.

Ali na posljetku gorka je kao pelin, oštra kao mač dvorezac.

Noge njezine silaze k smrti, koraci njezini vode k podzemnome svijetu.

Ona ne ide stazom života; na neprekidnim putovima gine, a da ne opaža.

Dajte, sinovi, poslušajte mene! Ne odstupajte od riječi usta mojih!

Drži daleko od nje put svoj! Ne približuj se k vratima kuće njezine!

Inače predaješ drugima cvijet mladosti svoje, i godine svoje okrutnomu.

Inače site se drugi na imanju tvojemu; zaslužba tvoja dolazi u kuću tuđina.

Ti bi još morao na posljetku gorko jadikovati, kad bi ti se oduzelo tijelo i meso,

I morao bi priznati: "Ah, mrzio sam na stegu. Srce je moje preziralo karanje,

Glasa učitelja svojih nijesam slušao, uha svojega nijesam prignuo k odgojiteljima svojim.

Gotovo bih bio posve upao u nesreću usred skupa i zajednice."

Pij vodu iz svojega vlastitog studenca i žuborvodu iz svojega vrela!

Moraju li se tvoji izvori razlijevati i potoci tvoji po ulicama?

Ne, nego su oni samo tvoji, a nijesu tuđinovi s tobom.

Neka je blagoslovljen izvor tvoj i veseli se ženi mladosti svoje:

Košuti punoj miline, srni punoj ljupkosti, neka te ljubav k njoj smije uvijek zanijeti i naslađuj se vazda u ljubavi njezinoj!

Zašto bi se, sine moj, radovao s drugom, zašto bi tuđinku grlio u ljubavi?

Zaista, pred očima su Gospodnjim putovi svačiji; on pazi na sve staze njegove.

Zločinca hvata njegova vlastita zlodjela; užetima grijeha svojih on biva vezan.

Umrijet će od nestašice stege; on će se srušiti u velikoj ludosti svojoj.