Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )

Sine moj, ako si postao jamac za bližnjega svojega, ako si dao ruku drugome,

Ako si se vezao kojim obećanjem, ako be drže za riječ,

Onda učini to, sine moj, da se oslobodiš - jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu - ; idi, baci se na tlo, saleti bližnjega svojega!

Ne daj sna ocima svojim, ni trepavicama svojim drijema!

Otmi se iz ruke kao srna, kao ptica iz ruke ptičaru!

Idi k mravu, lijenčino, promatraj, što on čini, i postani mudar!

Ako i nema vođe ni upravitelja ni gospodara,

Ipak se brine ljeti za hranu svoju, skuplja sebi jelo u vrijeme žetve.

Dokle ćeš još, lijenčino, ležati? Kad ćeš se dignuti oda sua?

"Još malo spavati, još malo drijemati, još malo sklopiti ruke i počivati!"

Već dolazi na te kao teklić siromaštvo i kao ratnik nestašica.

Lopov, bezbožnik: "tko naokolo ide s lažnim govorom,

Namiguje očima, tumači nogama, znakove daje prstima,

Tko plete spletke u srcu i vazda kuje zlo.

Zato će ga iznenada stići pogibija. Jadno će se bez pomoći rasprsnuti

Šest je stvari, koje su mrske Gospodu, i sedam ih je, koje se gade srcu njegovu:

Oči ohole, jezik lažan i ruke, koje prolijevaju krv nedužnu,

Srce, koje kuje zle misli, noge, koje brzo trče na zlo,

Tko laži govori kao lažan svjedok i sije neslogu među braćom.

Cijeni, sine moj, opomene oca svojega i ne ostavljaj nauka matere svoje!

Uvijek ih veži sebi na srce, privijaj ih oko vrata!

Kada ideš, pratit će te. Kada počivaš, nad tobom će bdjeti. Kada se probudiš, ići će s tobom na rad.

Jer su opomene svjetionice, nauke su svjetiljke; put k životu jesu opominjanja na stegu.

Čuvat će te od zle žene, od glatka jezika tuđinke.

Ne nosi u srcu svojemu požude za ljepotom njezinom, ni da te uhvati trepavicama svojim!

Jer sa bludnice spadne čovjek na komad kruha, a žena muževa ide u potjeru za dragocjenim životom

Može i se oganj skriti u njedrima, a da se ne upali odjeća?

Može li tko hoditi po živom ugljevlju, a da ne ožeže svoje noge?

Tako biva onome, koji ide k ženi drugoga i tko se je dotakne, ne ostaje bez kazne.

Pregleda li se kradljivcu, kad ukrade, samo da utaži požudnu glad?

Ne, nego kad ga uhvate, mora nadoknaditi sedmerostruko, makar da mora dati sve imanje kuće svoje,

Ali tko učini preljubu sa ženom, izgubio je razum; tko hoće da sam sebe strovali u propast, učini tako što.

Samo udarce i porugu nosi odatle, i sramota se njegova le može izbrisati.

Jer je ljubomor žestok u muža: on ne zna za milost na dan osvete;

Nikakav otkup ne može ga umiriti, i ne zadovoljava se, makar mu još ne znam koliko dao.