Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )

Čuvaj, sine moj, u srcu riječi moje, i skrivaj naputak moj kod sebe!

Čuvaj zapovijedi moje, i živjet ćeš, nauku moju kao zvijezdu oka svojega!

Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploču srca svojega!

Reci mudrosti: "Sestro moja!" i nazovi razboritost, najbliža u rodu,

Da te drže daleko od žene drugoga, od tuđinke, koja govori laskavo.

Kad sam gledao kroz prozor kuće svoje, virio van kroz rešetke svoje,

Na lude i mudre pazio, tada opazih neiskusna mladića.

Koračao je ulicon dolje pokraj jednoga ugla, išao je putem kući

U sumrak, pri izmaku dana, kad je padala noćna tama.

Najednom srete ga žena u odijelu bludnice i lukava srca.

Drsko se skitala naokolo; noge njezine nijesu mogle stajati kod kuće.

Sad na ulici, sad na trgovima, na svakom uglu vrebala je.

I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reče mu:

"Bila sam dužna žrtvu pomirnicu, i danas izvrših zavjet svoj.

Zato izađoh, tebi u susret, da te potražim, i eto nađoh te.

Opremila sam ložnicu svoju prostirkama, vezenim egipatskim prostirkama.

Poškropila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom.

Pa dođi, uživat ćemo ljubav, plivat ćemo u slasti ljubavnoj do zore.

Jer mi muž nije kod kuće, otišao je daleko na put.

Kesu je novčanu uzeo sa sobom, vraća se kući istom o uštapu."

Mnogim nagovaranjem zavede ga i glatkim usnama odvuče ga sa sobom.

Otide sa njom, bezumnik, kao vol, kojega vode na klanje, kao jelen, koji se zaplete u mrežu,

Dok mu strijela ne probije jetra, kao što kad ptica leti u zamku, a ne opazi, da joj je o život.

Zato dakle, sinovi, poslušajte me i pripazite na riječi usta mojih!

Nemoj da zastrani srce tvoje na put k njoj, nemoj da zalutaš na staze njezine!

Jer je velik broj ubijenih, što ih je srušila ona, i mnogo ih je, što ih je sve pobila.

Kuća je njezina put u svijet mrtvih; ona vodi dolje u odaje smrti.