Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )

Čuj, ne zove li mudrost i ne diže li razboritost glas svoj?

Gore, visoko iznad ceste, ili također, gdje se križaju putovi, ona se je postavila.

Ili kod vrata, gdje se ostavlja grad, ili gdje se ulazi u grad, zove ona glasno:

"Vas zovem, o ljudi, riječ svoju upravljam k djeci čovječjoj.

Imajte razumijevanja za mudrost, vi ljudi puni prostote, urazumite se, vi ludi!

Slušajte, jer ću vam govoriti velike stvari; usne svoje otvaram za istiniti govor.

Jest, jezik moj govori samu istinu; mrska je usnama mojim lažljivost.

Istinite su riječi usta mojih, ništa nema u njima lažno i zlobno.

Sve su one jasne razboritomu i jednostavne onima, koji traže istinu.

Primite naputak moj radije negoli srebro, razboritost radije negoli zlato!

Jer je mudrost vrednija od bisera i nikakva dragocjenost nije joj jednaka.

Ja, mudrost, u savezu sam s razboritošću i nalazim znanje i razum.

Strah je Gospodnji mržnja na zlo. Ja mrzim na uznositost i oholost, na zao put i govor lažan.

U mene je oprez i mudar savjet; moja je razboritost, i moja je jakost.

Po meni zapovijedaju knezovi, plemići, svi suci na zemlji.

Ja ljubim one, koji ljube mene i koji me braze, nađu me.

U mene se nađu bogatstvo i čast, i postojano dobro i trajno blagostanje.

Plod je moj bolji od zlata i od suhoga zlata i dobitak je moj vredniji od čistoga srebra.

Idem stazom pravednosti posred putova pravice.

Onima, koji me ljube, dajem dobra, napunjam riznice njihove.

Gospod me stvori u početku upravljanja svojega, kao prvo od svojih djela, u pradoba.

Bila sam postavljena prije vjekova, prije početka, prije postanja svijeta.

Nije još bilo dubina voda, kada sam se rodila i nije još bilo izvora s obilatom vodom.

Nijesu još bile gore osnovane, prije humova ja sam se rodila,

Prije nego je stvorio zemlju i polja i prve grude zemlje svijeta.

Kad je gradio nebo, ja sam onda bila, i kad je razmjeravao svod nad vodama mora.

Kad je u visini motao oblake, kad je pustio da nabujaju izvori bezdanu,

Kad je postavljao moru međe njegove, da nikada ne prestupi voda obalu svoju, kad je utvrđivao stupove zemlji,

Tada sam stajala, miljenica njegova, na strani njegovoj; bila sam iz dan u dan puna zanosa, puna radosti pred njim svagda,

Puna radosti na širokoj zemlji njegovoj, puna zanosa nad djecom čovječjom.

Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blagoslovljeni su oni koji idu putovima mojim!

Slušajte naputak moj, da dobijete mudrost i nemojte je odbaciti!

Blagoslovljen je onaj, koji me sluša, koji straži na vratima mojim svaki dan, koji čuva dovratnike moje!

Jer tko nađe mene, nađe život i što želi, dobije od Gospoda.

Tko mene promaši, ošteti dušu svoju; svi koji mrze na me, ljube smrt.