Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )

Mudrost sagradi sebi kuću; na sedam stupova stoji.

Pokla stoku svoju; natoči vino svoje i postavi stol svoj.

Posla djevojke svoje, da objave na najvišim mjestima grada:

"Tko je lud, neka se navrati ovamo! Tko nema razboritosti, toga ću poučiti.

Dođite, jedite kruha mojega, pijte vina, što sam ga natočila!

Ostavite ludost, da živite! Pođite putem razboritosti!

Tko poučava podsmjevača, donosi sam sebi samo sramotu; tko kori bezbožnika, prima porugu.

Ne poučavaj podsmjevača: on bi mogao zamrziti na te. Karaj mudroga, on će te ljubiti.

Poučavaj mudroga, i bit će još mudriji! Poučavaj pobožnika: on dobije još na razboritosti.

Početak je sve mudrosti strah Gospodnji; poznavati Presvetoga jest razboritost.

Jer je Gospod, koji umnožava dane tvoje, koji čini mnogima godine života tvojega.

Ako si mudar, to je za dobro tvoje, ako si podsmjevač, sam ćeš to morat okajati."

Luda žena je nemirna, puna strasti, prosta i ne zna ništa.

Sjedi na vratima svoje kuće, na stolici u gradu visoko gore,

Da zove one, što prolaze, a koji idu pravo svojim putem.

"Tko je lud, neka se uvrati ovamo; tko nema razboritosti, toga ću poučiti."

Tako je slatka ukradena voda, tečan je kruh skriven.