Knjiga Propovjednik (ili Crkvenjak )



Propovjednik, glava 11


Baci kruh svoj na površinu vode i na ćeš ga opet poslije mnogo dana.


Razdijeli dio na sedam komada ili na osam, jer ne znaš, kakva još nesreća dolazi na zemlju.


Kad su oblaci puni dažda, onda ga izlijevaju na zemlju. Padne li drvo na jug ili na sjever: kamo je palo, tamo ostaje.

Tweet thisPost on Facebook

Tko uvijek pazi na vjetar, nikada ne pristupa k sijanju, i tko uvijek gleda na oblake, ne dolazi nikada do žetve,

Tweet thisPost on Facebook

Kako ne znaš, koji je put životnom dahu, i kako postaju kosti u krilu trudne žene, isto tako malo znaš upravljanje Božje, koji sve tvori.


Ujutro sij sjeme svoje i do uveče nemoj da ti počivaju ruke, jer ne znaš, hoće li uspjeti ovo ili ono, ili će oboje jednako dobro prihvatiti.

Tweet thisPost on Facebook

Slatka je svjetlost i godi očima vidjeti sunce.

Tweet thisPost on Facebook

Zato ako čovjek živi mnogo godina, neka se veseli u svima, a neka pomisli i na dane tamne: jer će ih biti mnogo! Sve što dolazi taština je.

Tweet thisPost on Facebook

Raduj se, mladiću, svojemu mladom životu i neka vedro bude srce tvoje u mladim danima; idi kamo te srce tvoje vuče i oči te tvoje zovu; ali znaj dobro, da o svemu tome Bog od tebe traži račun.


Ukloni žalost od srca svojega i otjeraj boli od tijela svojega; jer je prolazna mladost i crna kosa.







This goes to iframe