Knjiga Propovjednik (ili Crkvenjak )
Propovjednik, glava 6
Ima još drugo zlo, što ga vidjeh pod suncem. Ono teško tišti čovjeka.
Jednome čovjeku daje Bog bogatstvo, blago i slavu i ništa, što zaželi srce njegovo, ne fali mu, ali mu Bog ne dopušta da to uživa, nego jedan stranac to uživa: to je taština i ljuto zlo.
Ako bi tko imao stotinu djece i živio mnogo godina i broj se dana života njegova veoma namnožio, on ne bi mogao uživati dobra, te ni pogreba ne bi imao, kažem: Bolje je nedonošče od njega.
Jer ono dođe uzalud i ide odavde u tamu, ime mu je noću pokriveno.
Ne vidi sunca i ništa ne zna o njemu, ali počiva bolje nego onaj!
Kad bi živjelo i dvije tisuće r godina, ne bi okušao dobra: ne ide li sve na jedno mjesto?
Sav je trud čovjeka za usta njegova, ali se nikad ne utiša čežnja njegova.
Koju prednost ima mudrac ovdje pred luđakom, pred siromahom, koji razumije živjeti?
Bolje je vidjeti očima nego, lutati čežnjom. I to je taština i trka za vjetrom.
Što se događa, određeno je davno unaprijed; i što biva od čovjeka, to stoji tvrdo; i nitko ne može pozvati na odgovor onoga, koji je jači od njega.
Što veća hrpa riječi, to veća taština, i što da to koristi čovjeku?
Jer tko zna, što je dobro čovjeku u životu za malo ništavih dana života njegova, koji mu prolaze kao sjena. Tko može reći čovjeku, što će iza njega biti pod suncem?
