Knjiga Pjesma nad pjesmama (ili Pjesma Salomonova )

Salomonova pjesma nad pjesmama.

Zaručnica: Ah, kad bih se mogla nasladiti na cjelovu usta tvojih, jer je slađe od vina milovanje tvoje.

Pun je miline miris tvojih pomasti, kao ulje razliveno ime je tvoje, zato ljubav djevojaka leti k tebi.

Privuci me k sebi, požurit ćemo se! Povedi me, kralju, u sobu svoju, radovat ćemo se i veseliti tebi, više nego vino slavit ćemo ljubav tvoju! Dostojan si sve ljubavi.

Ja sam pocrnjela, ali mila, kćeri jerusalemske, kao šatori cedarski, kao šatorske zavjese Salmini.

Ne gledajte me, što sam crnomanjasta, jer me je sunce opalilo! Ljuto me okupiše sinovi matere moje: postaviše me da čuvam vinograde, i nijesam mogla da pazim na vlastiti vinograd.

Pa kaži mi ti, kojemu pripada srce moje: gdje stoji stado tvoje, gdje planduješ opodne? Ne bih htjela lutati među stadima drugova tvojih.

Zaručnik: Ako ne znaš, najljepša između žena: slijedi trag stada, tjeraj jariće svoje na pašu pokraj šatora pastirskih!

Htio bih te, prijateljice moja, prispodobiti s plemenitim i onima u kolima faraonovim:

Kako pristaje lijepo obrazima tvojim niz bisera, vratu tvojemu ogrlice zlatne!

Načinit ćemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnim.

Zaručnica: Kada kralj počiva za stolom, narod moj diše mirisom ugodnim.

Dragi je moj kao kutijica smirne, što mi počiva na prsima.

Dragi je moj kao grozd ciprov u vinogradima engadskim.

Zaručnik: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa, oči su tvoje kao golubice.

Zaručnica: O, ti si lijep, dragi moj, preljubezan odista! Postelja je naša svježa zelen,

kućne su nam grede cedri, stolovi čempresi.