Knjiga Pjesma nad pjesmama (ili Pjesma Salomonova )

Ja sam cvijet na poljani šaronskoj, ljiljan u dolini.

Zaručnik: Među trnjem ljiljan prijateljica je moja među djevojkama!

Zaručnica: Kao jabuka među drvećem dragi je moj među momcima! U sjeni njegovoj sjedim rado; plod je njegov sladak grlu mojemu.

U vinarnicu on me vodi: kao bojni barjak njegov vije se nada mnom ljubav.

Krijepi me grožđem, razblažuje me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.

Tada se privine ljevica njegova pod glavu moju, u ljubavi me ogrli desnica njegova.

Zaručnik: Zaklinjem vas kćeri jerusalemske, srnama ili košutama poljskim: nemojte buditi, nemojte smetati ljubavi, dok njoj samoj ne bude volja!

Zaručnica: Slušaj! Moj dragi, evo, on dolazi, skače preko gora i poskakuje preko humova.

Dragi je moj kao srna ili kao jelenče. Gledaj samo: već stoji iza zida, gleda kroz prozor i viri kroz rešetku.

Dragi moj progovori i reče mi: Ustani, prijateljice moja, ti si lijepa moja, dođi ovamo!

Gledaj samo, zima prođe, ode i prošumi dažd.

Na polju pokazuju se već cvjetići; došlo je vrijeme rezanja loze. Pjevanje grlice čuje se u zemlji.

Plod svoj već pusta smokova; slatko miriše cvijet vinove loze. Ustani, prijateljice moja, ljepoto moja, dođi ovamo!

Golubice moja u klisurama, u zaklonu vrletnom, daj da vidim lice tvoje, daj da slušam glas tvoj, jer je glas tvoj mio i lice tvoje blago.

Zaručnica: Pohvatajte nam lisice, male lisice, što pustoše vinograd, jer je vinograd naš u cvatu!

Moj je dragi moj, i ja sam njegova; on je pastir na poljima ljiljana.

Dok dan zahladi i sjene uteku, dođi, dragi moj, kao srna ili kao jelenče na gorama mirisnim!